Prestao sam da gledam filmove na TV Pink zbog toga što u svake vesti (na okrugli sat) uguraju neku gadost, jevtinu aluziju ili pokušaj neduhovite satire na račun Dragana Đilasa. Nije da ja sad nešto naginjem đilasovštini; Milovana sam cenio, Aleksa mi je dosadan, a prema Draganu sam ravnodušan. Jedini Đilas koga volim i cenim je Milivoj, ali on sa ovim nema veze. Nego da se vratimo na stvar: donekle mi je sumnjivo kad se izvesni tabloidi namerače na jednog čoveka, pa se onda tome pridruži i televizijski tajkun. To liči na onaj vic o čoveku koji se umešao u uličnu tuču gde trojica biju jednog, te ga njih četvorica ubiše od batina.

Znamo mi odavno za te priče o reklamnoj sekundaži, njenoj prodaji i preprodaji, monopolima i kartelizacijama. Traje to godinama, znaju se i akteri u tom poslu, čak se i Saša Tijanić na to žalio, da sada ne ulazimo u to. Suština stvari je u tome što je činjenično stanje nepromenjeno, ali se sada nekome čini da je došlo vreme za promenu. Valjda od promene vlasti. Iz očigledne okolnosti da je Srpskoj naprednoj stranci zinulo dupe na sve i odmah, od Pančevca, preko svake lokalne vlasti, pa do cele Vojvodine, neko je izvukao zaključak da je sada trenutak da se umeša – na strani jačega, naravno.

Ne zanima me mnogo meritum spora; čujem da je Željko Mitrović zvao Đidu na TV duel, a da mu je ovaj odgovorio da će doći čim Željko plati porez. To je možda pakosno, ali nije bez osnove, kako čujem… Više me zanima kako oni to rade. Rade na očigledno moderan način u Srbiji: osloni se na politiku, hvali Vučića (i ostale, ali po zaslugama za stranku) i nadaj se zahvalnosti. Ako ne tome, onda usluzi za uslugu, ruka ruku mije, ljudi su, dogovoriće se.

Slična se priča odvija i na opštijem planu elektronskih medija. Laufer mi javlja da je nedavno nastala poprilična nervoza oko eventualnog ulaska međunarodne televizijske korporacije RTL u Srbiju. Nije to prvi put: RTL je je već jednom izvisio i nije im bilo milo; sada bi opet, jer se pojavilo upražnjeno mesto jedne blaženopočivše televizije. Laufer ne zna ko je na sebe uzeo taj sladak posao, ali zna da je došlo do neprilične žurbe na nadležnim mestima – od Svetog arhijerejskog radiodifuznog sinoda, pa do raznih državnih organa. Navodno je i Najviše Mesto zamoljeno da se zainteresuje, ali za to nemamo potvrdu; nadamo se da je molba hladno otklonjena.

Sve su to možda glasine, Lauferi ne mogu da biraju, ali ja lično ne vidim ništa sporno u tome da RTL uđe u Srbiju – pa makar i ovako. Eto, u Hrvatskoj je RTL postao relevantna komercijalna televizija sa povremeno jako dobrim informativnim programom; rejtinzi su im visoki, a HTV se iščuđava umesto da se pogleda kakav je. RTL je pokupio dosta dobre ljude koje je HTV lakomisleno izgubio jer su nekima bili dosta – i previše – dobri. Ako RTL uđe u Srbiju, sa svojim resursima – ako bude hteo – može da privuče dosta dobre ljude. Sve to može da sredi i na normalan, pošten (ako je poštenje još normalno u nas) način. Ovako sve nekako liči na naše uobičajeno muljanje, što nam zaista ne treba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari