
Izbore u Srbiji, verovatno kao i drugde, dobija lider, odnosno njegov profil koji podržavaju, ili sa kojim se poistovećuju građani. Prema Danasovom istraživanju čiji nastavak objavljujemo u današnjoj Izbornoj groznici Vučićeva popularnost nadmašuje rejting njegove stranke, odnosno određen procenat ispitanika veruje u njegove liderske sposobnosti iako ne veruje u SNS i ne opredeljuje se za naprednjake.
Kako je Vučić uspeo da izgradi ovako široko prihvaćen politički profil? Na prvi pogled vrlo jednostavno – kombinujući elemente Tadićevog i Šešeljevog. Ne zaboravimo, Tadić je u više izbornih ciklusa dobijao i te kako veliki broj glasova. To kako je zadobio dva predsednička mandata, nevezano šta ko misli o njegovom ponašanju nakon gubitka vlasti, nisu za potcenjivanje.
Ali Vučić, čije političke sposobnosti takođe nisu za potcenjivanje, nije preuzeo Tadićeve elemente, nego se koncentrisao na ono što je doživeo kao njegove slabe tačke. Recimo, setimo se Tadićevih izjava da su njegova predsednička primanja najmanja u regionu. Vučić ne propušta priliku da istakne kako ga narod odlično plaća za posao koji rad. Najuočljivija je nadogradnja regionalne politike. Tadićevo probijanje leda i izvinjavanje, Vučić takođe primenjuje, ali obavezno kombinovano – red tadićevske meke, red tvrde retorike. I to po mogućstvu istovremeno. Manje uočljiva ali vrlo prisutna je crta pristojnosti – Tadić je, i u vreme dok još nije bio u vrhu politike, ali jeste u političkom životu, insistirao na pristojnosti, i to na lep način jednog dobrog gimnazijskog profesora. Primetimo, kako Vučić uvek pazi da ne prede meru pristojnosti, kako ubacuje izvinjenja i kako se trudi da istakne dobro kućno vaspitanje. Drugi deo profila je Šešeljev, i tu je najočitije prkošenje prirodnim pojavama. Koliko su se samo komentatori društvenih mreža nervirali što Vučić uvek ide gologlav po kiši, dobacujući razne ironične šale na tu temu, ali ko je ikada video Šešelja sa kišobranom? Ali jeste da igra šah. U sedištu SRS još se davnih devedesetih godina nalazio kompjuter sa programom za igranje šaha, za kojim je suvereno sedeo Šešelj. Igra simbolizuje politiku naravno, gde žrtvujete pione, kako biste pobedili – osvojili vlast, ili je odbranili. Predviđanje dva-tri poteza unapred, i sve ono što partijski saradnici iz vrha SNS tvrde za Vučića jeste na tom fonu, kao i stalni testovi lojalnosti i patetike, ko je za, ko protiv. O sličnostima u medijskim nastupima dala bi se napraviti jedna posebna analiza koja prevazilazi okvire ovog teksta, ali činjenica je da ovaj profil zasada proizvodi uspeh, koji će, kako Srećko Mihailović prognozira, možda trajati još i cela dva izborna ciklusa.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


