Razvoj psihoterapije pokazuje izrazitu interdisciplinarnost

U raspravi ko može da se bavi psihoterapijom često se čuje argument da nije slučajno da su osnivači najuticajnijih psihoterapijskih pravaca bili psihijatri ili klinički psiholozi
  1. Svakako je neophodna polemika na ovu temu,psihoterapijom ne moraju isključivo se baviti psihijatri i klinički psiholozi,da, to stoji,kako ste i sami naveli ,bavili su se ili se bave ljudi koji su tokom svog školovanja usvojili osnovne pojmove i saznanja o ljudskoj prirodi,psihi,mehanizmima odbrane,pa i sama psihijatrija se oslanja na filozofske postulate,antropološke i sl
    ovde se radi,da neko ko je kozmetičar,i sl. „želi“da bude terapeut,završi kurs i bavise se psihoterapijom…zaista ne ide..nema potrebe objašnjavati zašto

  2. Naravno da je interdicsiplinarno i da nije problem u socijalnim radnicima i filozofima koji polože razliku u nekim ispitima (što je smisao propedeutike) već u pravnicima, ekonomistima, mašincima i drugima koji nemaju nikakve veze sa pomagačkim strukama a primaju se na edukacije i završavaju ih i nakon toga rade kao psihoterapeuti. Potreba da se u potpunosti negira primarno obrazovanje je i dovelo do ove nepotrebne polarizacije i sukoba. Bar je korisno to što se sad ljudi interesuju koju školu je terapeut završio, a to ranije nije bio slučaj.

  3. Prelep tekst. Primetan je kontrast izmedju onih primitivnih (“kostolomac”, “kursadžija”, “sertifikovana krava”) i dostojanstvenih i kulturnih tekstova i nastupa druge strane. Ona bizarnost dr Daga Kolarevića, prof. de Tamare Djordjevic i ostalih (ima ih 10ak) je jeziva. Oni misle da je taj bizarni humor (bizarno je prava reč, pogledajte Instagram profil psiho ludens) odraz njihove superiorne inteligencije ili neke umetničke forme. Tužno

  4. Bravo, sjajno rečeno. Takođe, ja sam master pedagog i sistemski porodični psihoterapeut i apsolutno se slažem sa svim.

  5. Profesorka Milivojević – uvek pravo u centar, argumentovano, stručno i sveobuhvatno.

  6. Mozda najvaznije u ovom tekstu je da nije poenta samo u dijagnostici jer nisu svi klijenti neko ko ima problem iz domena patologije. Psihoterapija se zapravo ne bavi patologijom. Takvi klijenti se upucuju dalje-psihijatru. Psihoterapija je proces dvoje ljudi. Taj proces se ne moze voditi bez širine koja prevazilazi psihijatra i psihologa. Ako bismo postavili stvari tako da je sve u dijagnostici, onda bi ljudi sebe dozivljavali kao pacijente, javljali bi se samo oni kojima je potrebno psiholosko/psihijatrijsko lecenje. Tada psihoterapija kao profesija gubi poentu. Onda to nije nista drugo nego obicna psihijatrijska dijagnostika, opservacija i terapija. Onda je psihoterapija obesmislena. I time se vracamo u daleko prošlost kada nije ni postojala. Paradoksalno nazadovali bismo, a ne napredovali u korist ljudi.

Ostavite komentar


Lični stavovi

Antisemitizam nije mišljenje 8

Antisemitizam nije mišljenje

Kada se previđa aktuelna ekspanzija antisemitizma otvara se put ka njegovoj normalizaciji a ljudski rod rizikuje da ponovi istorijsku grešku tridesetih godina dvadesetog veka umanjivanja pretnje koju on nosi. Jer antisemitizam nije "mišljenje", već ozbiljna povreda prava i uloga i međunarodnog i unutrašnjeg prava je da tu povredu kao takvu jasno definiše.

Naslovna strana

Naslovna strana od 14. do 17. februara 2026.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.