Foto: Shutterstock/Nazarii_NeshcherenskyiSupernova predstavlja izuzetno silovit kosmički događaj, koji se najčešće dešava kada masivna zvezda — čija masa premašuje osam puta masu Sunca — potroši sav svoj nuklearni pogon. Tada dolazi do kolapsa njenog jezgra, što rezultira jednom ogromnom eksplozijom.
Veoma veliki teleskop
Ređi tip supernove uključuje drugačiji tip zvezde, nazvane beli patuljak – i dvostruku eksploziju. Naučnici su prvi put dobili fotografske dokaze o ovom tipu supernove, koristeći Veoma veliki teleskop Evropske južne opservatorije, sa sedištem u Čileu, prenosi N1.hr..
Uzastopne eksplozije uništile su belog patuljka koji je imao masu otprilike istu kao Sunce i nalazio se oko 160.000 svetlosnih godina od Zemlje u pravcu sazvežđa Dorado u galaksiji blizu Mlečnog puta koja se zove Veliki Magelanov oblak. Svetlosna godina je udaljenost koju svetlost pređe za jednu godinu, što odgovara 9,5 triliona km.
This video zooms into the supernova remnant SNR 0509-67.5, the expanding remains of a star that died by detonating twice. This object is located 160 000 light-years away in the Large Magellanic Cloud, a small galaxy that orbits the Milky Way.
This zoom was made by blending… pic.twitter.com/XokrimTWh0
— UFO mania (@maniaUFO) July 3, 2025
Slika prikazuje mesto eksplozije oko 300 godina nakon što se dogodila, sa dve koncentrične ljuske elementa kalcijuma koje se kreću ka spolja.
Ova vrsta eksplozije, nazvana supernova tipa Ia, uključivala bi interakciju belog patuljka sa zvezdom pratiocem koja kruži oko njega – bilo drugim belim patuljkom ili neobičnom zvezdom bogatom helijumom – u onome što se naziva binarni sistem.
„Beli patuljak je potpuno uništen“
Primarni beli patuljak bi počeo da koristi svoju gravitacionu silu da izvuče helijum iz svog pratioca. Helijum na površini belog patuljka bi na kraju postao toliko vruć i gust da bi detonirao, stvarajući udarni talas koji bi kompresovao i zapalio jezgro zvezde i pokrenuo drugu detonaciju.
„Ništa ne ostaje. Beli patuljak je potpuno uništen“, rekao je Prijam Das, doktorant astrofizike na Univerzitetu Novog Južnog Velsa u Kanberi u Australiji i glavni autor studije objavljene u časopisu Nature Astronomy.
„Vremensko kašnjenje između dve detonacije je u suštini određeno vremenom koje je potrebno da detonacija helijuma putuje od jednog pola zvezde do drugog. To je samo oko dve sekunde“, rekao je astrofizičar i koautor studije Ivo Zajtencal, gostujući naučnik na Australijskom nacionalnom univerzitetu u Kanberi.
Kod češćeg tipa supernove, ostatak masivne eksplodirale zvezde ostaje u obliku guste neutronske zvezde ili crne rupe.
Dokazi o dvostrukoj detonaciji
Astronomi su koristili MUSE instrument, Multi-Unit Spectroscopic Explorer, na teleskopu u Čileu, da mapiraju raspodelu različitih hemijskih elemenata u tragu supernove. Kalcijum je prikazan plavom bojom na slici – spoljašnji prsten izazvan prvom detonacijom, unutrašnji prsten drugom.
Ove dve kalcijumske ljuske pružaju „savršen, nepobitan dokaz mehanizma dvostruke detonacije“, rekao je Das.
„Ovo možemo nazvati forenzičkom astronomijom, jer proučavamo mrtve ostatke zvezda kako bismo razumeli šta je uzrokovalo njihovu smrt“, rekao je Das.
Osam puta masivnije od našeg Sunca
Zvezde sa masama do osam puta većim od našeg Sunca izgleda da su predodređene da postanu beli patuljci. Na kraju, one sagorevaju sav vodonik koji koriste kao gorivo. Gravitacija zatim uzrokuje da se uruše i oduvaju svoje spoljašnje slojeve u fazi „crvenog džina“, ostavljajući za sobom kompaktno jezgro – belog patuljka. Velika većina njih ne eksplodira kao supernove.
Iako su naučnici znali za postojanje supernova tipa Ia, do sada nije bilo jasnih vizuelnih dokaza o takvoj dvostrukoj detonaciji. Supernove tipa Ia su važne u smislu nebeske hemije jer stvaraju teže elemente poput kalcijuma, sumpora i gvožđa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


