Problem korupcije u našem društvu je mnogo dublji od slučaja kojem ste posvetili naslovnu stranu i redakcijski komentar, uvereni da se radi od klasičnom primeru licemerja političara koji sebe izuzimaju iz poretka vrednosti koji istovremeno promovišu. Opasnost na koju mislim, vidim u činjenici da ce uskoro samo kolektivna lobotomija biti način da uverimo građane kako se zaista borimo protiv endemske korupcije.

Ništa drugo neće preostati posle pustošenja razuma za koje su odgovorni svi koji ne žele da vide da se, postavljanjem telefonsko-sms intrige u fokus borbe protiv korupcije, beži od činjenice da je političarima omogućeno da budu unapred abolirani od optužbe za korupciju klauzulom o prenosu upravljačkog prava na neko drugo lice. Sistem licemerno pristaje na tu mimikriju, zadovoljan činjenicom da se poštuje gola zakonska forma. Svakome je jasno da se radi o propisu koji bezakonje i podsmevanje zdravom razumu čini formalno zakonitim.

U konfliktu koji mi je nametnut, borim se protiv onog na šta je Agencija pristala. Protiv izopačenosti sistema koji se krije iza licemernog i neutemeljenog formalizma. Protiv navike Agencije da ne čuje i ne vidi funkcionere u javnim preduzećima, ministre u ekskluzivnim monopolističkim poslovima sa državom. Političare sa džeparcem svojih roditelja, lidere nacije koji nas vređaju pravdajući svoju imovinu kazanom šljivovice ispečenim i prodatim u slobodno vreme.

Da su prihvaćene naše ideje, danas bi svaki ozbiljan političar svoju reputaciju mogao da gradi na potvrdi Agencije za borbu protiv korupcije, ali i na profesionalnom uspehu koji je javan i nesporan.

Uredno plaćam porez. Nikada nisam, na bilo koji način, poslovao sa državnim preduzećem ili organom. Državi ništa ne dugujem. Sve svoje poslove, prijavljene Agenciji, obavljam na slobodnom tržištu, za razliku od funkcionera vlasti čije firme isključivo posluju sa državom.

Nisam poslanik i gradonačelnik ili direktor javnog preduzeća u isto vreme. Takvih je na desetine. Niko od njih nije prijavljen, a još manje je od njih u javnosti, kroz saopštenja na koja je politički nekorektno odgovori činjenicama, stvarana slika telefonskih siledžija.

Jedino što je u tekstu „Neprimereno ponašanje“ tačno, jeste tvrdnja da sam predstavnik tvrde evropske opcije. Sve drugo samo pokazuje koliko sam bio u pravu pokušavajući da na normalan način, preko advokata, saznam zašto je Agencija podnela prekršajnu prijavu, kako bih odgovorio na pitanja koja su time pokrenuta u medijima. Na žalost, Agencija me je u tome sprečavala danima, dok je istovremeno sebi dopustila neverovatnu dozu isključivosti i diktata u ponašanju za instituciju demokratskog društva. To ne može biti prihvatljiv manir, ni gest koji govori o njenoj snazi. Reč je o slabosti koja čini još vidljivijom grubu grešku Agencije koja ni posle 13 meseci nije objavila Informator o radu, iako je po Zakonu o pristupu informacijama morala. Da su taj Informator objavili, sve bi bilo jasno. Kako Agencija funkcioniše, ko su odgovorna lica, koja su prava građana i funkcionera kada žele ili moraju da komuniciraju sa Agencijom, kako se sa njenim predstavnicima stupa u kontakt.

Konačno mi je, nedelju dana nakon podnošenja i dojave medijima da sam počinio strašan zločin, omogućeno da pročitam prijavu. Ne verujem u zavere protiv mene ili stranke i podložnost manipulaciji čitave jedne institucije, pa mi je teško da razumem zašto su saopštenje poslali u petak popodne, sa kvalifikacijama bez činjenica, a moje zastupnike i mene, koji smo tražili informaciju da bi odgovorili na pitanja medija, ostavili bez ijednog detalja. Ne razumem zašto je bio problem javnosti reći da je mera moje korupcije sumnja Agencije da sam iz domena osnivačkih prešao u upravljačka prava i time prekršio zakon tako što sam prošle godine doneo odluke o promeni vlasništva i adrese „Radne grupe“, kojoj i Vi i Agencija poklanjate svu pažnju, ne ostavljajući ništa za pljačku „Kolubare“ koja je raskrinkana u istoj nedelji.

Naravno da ne želim dvostruke standarde. Baš suprotno, borim se za jasna i efikasna pravila. Neka važe uvek prvo za mene, ali onda i za druge. U ovom slučaju Agenciju, ali i medije koji su se u ovo fabrikovanje afere, iz svojih razloga, uključili. Stalo mi je do normalne zemlje. Evropski imidž o kojem govorite bio bi samo normalna posledica toga. Zato nisam spreman da, dok u zemlji eksplodira korupcija milionskih razmera, povodom jednog, kako sami kažete „ne preterano dramatičnog prekršaja“, budem označen unapred krivim, kao korumpirani političar i bahati moćnik koji „zastrašuje nezavisno regulatorno telo“. To je sve. Nije bilo nikakve pretnje i zastrašivanja. Nije bilo nikakvih SMS-ova, koje pominje predsednik Odbora. Članovi Odbora, koji su me optužili sa zastrašivanje, u novinama kažu da nisu videli sadržaj komunikacije sa Agencijom, dok istovremeno direktorka za jedan medij izjavljuje da ona o tom slučaju ne zna ništa, dok drugom napominje da je o svemu obavestila onaj isti Odbor koji kaže kako nije upoznat sa dokazima. Neka se dogovore i kažu ko im je slao poruke, jer moji zastupnici i ja to nismo učinili. Nismo, zato što ih poštujemo zbog institucije koju predstavljaju. Zato sam pristao da, na zahtev meni nepoznate osobe koja je odbila da kontakt sa advokatima uz komentar da može da razgovara samo sa mnom, jedini i svakako poslednji put pozovem Agenciju. Siguran sam da bi elementarna pristojnost i profesionalizam, koji se valjda podrazumeva u okviru takve institucije, bili korisniji i za Agenciju i za društvo od birokratskog pozivanja na radno vreme koje ističe, a sa njim valjda i moje pravo da saznam prirodu prekršaja koji mi je zameren ili naknadne podmuklosti koju vidim u potpuno netačnim interpretacijama mog kontakta sa Agencijom.

Te podmetačine nisu vredne daljeg komentara. Preuzimam odgovornost samo za ono što sam u poslednjih 10 dana više puta rekao. Podržavao sam i podržavam potrebu da Srbija ima efikasnu i nepristrasnu Agenciju za borbu protiv korupcije.

Agenciji smo uvek pružali podršku, baš zato da ne bi doživela sudbinu drugih regulatornih tela koja su duboko kompromitovana. Ređe zbog propusta u svom radu, a češće zbog grešaka u formiranju i političkih zloupotreba onih koji žele da ih kontrolišu. Što se tiče primedbe da su samo dve novine ovome posvetile pažnju, ne znam kakve to ima veze sa mnom. Ne kontrolišem nijedan medij. Za mene je važnije drugo pitanje. Kako to da i dva medija koja pominjete kao zaštitnike javnog interesa, nisu malo više pažnje, bar one elementarne, posvetile istini. Do nje su mogli da dođu rutinskom proverom sajta Agencije za privredne registre.

Autor je predsednik LDP

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari