Na sednici Skupštine grada, u štampi i na televiziji ponovo je pokrenuto pitanje cene mosta na Adi Ciganliji. Opozicione stranke tvrde da je most sa pristupnim petljama najskuplji na svetu. Gradonačelnik Dragan Đilas se poziva na akademika Hajdina koji tvrdi da to nije tačno jer se cena kvadrata mosta na Adi ne razlikuje od cene kvadrata sličnih mostova na svetu. Ko je u pravu?


Za odgovor na ovo pitanje potrebno je znati – da su 19. 8. 2008. kada je formirana nova gradska vlast postojala dva projekta mosta preko reke Save:

Drumski metro-most na poziciji Nemanjine ulice je deo metro-linije M1- Gardoš – Novi Beograd – Vukov spomenik. Linija M1 je deo projekta „Metro Beograd“ zasnovanog na urbanizmu evropskog Beograda sa metro-sistemom koji će sa pet metro-linija i 86 metro-stanica obezbediti „srednje vreme putovanja“ u gradu do 30 minuta za 80 odsto stanovnika dvomilionskog Beograda. Po nalogu gradonačelnika Zorana Đinđića, „Mostprojekt“ je 1997-98. uradio projektnu dokumentaciju. Most je na dva nivoa (metro je na „donjem pojasu“); širok 24 m; dužina 360 m odnosno – 8.640 kvadrata. Projekat je revidiran; obalni stubovi su obeleženi na terenu; bombardovanje 1999. prekinulo je pripreme za izgradnju mosta, odnosno – početak izgradnje evropskog Beograda sa metro-sistemom.

Drugi projekat mosta preko Save zapravo je prva nagrada mariborskoj firmi „Monting“ na Međunarodnom konkursu za idejno rešenje drumsko-tramvajskog mosta sa kosim zategama i jednim stubom na Adi Ciganliji, raspisan 2004. za vreme gradonačelnika Nenada Bogdanovića. Most je deo Unutrašnjeg magistralnog poluprstena (UMP) zasnovanog na retrogradnom automobilsko-tramvajskom urbanizmu nametnutom Beogradu 1982. kada je „Samodoprinos 1982“ (200 miliona dolara) raspisan za početak izgradnje Metro-sistema – potrošen u „Tramvaj za 21. vek“… Pozicija mosta je na „donjem špicu“ Ade gde je reka Sava široka 620 m. Budući da je na toj poziciji i „zimovnik“, most je dugačak 969 m. Zbog neracionalnog poprečnog preseka (tramvaj na „gornjem pojasu“) most je širok 45 m (najširi takav most na planeti Zemlji) i ima 43.605 kvadrata. Jedna trećina ove površine će se koristiti tek 2033. kada je planirana izgradnja tramvajske linije Banovo brdo – Novi Beograd!

Kada se sve ovo zna, onda se mora postaviti pravo pitanje, ne – ko je u pravu? – već: zašto je 1. 12. 2008. povodom svečanosti „sto dana gradonačelnika“ počeo da se gradi drumsko-tramvajski most a ne drumski metro-most, koji ima pet puta manje kvadrata, a to znači (po akademiku Hajdinu) da je i pet puta jeftiniji od mosta na „donjem špicu“ Ade? Posebno kada se zna da se izgradnjom basnoslovno skupih novih gradskih magistrala (17,2 km UMP-a sa otkupom zemljišta treba da košta 2,4 milijarde evra – kao 34 km metro-sistema) „srednje vreme putovanja“ ni za sekund neće smanjiti… A da li je i jedan jedini evro bačen u „bunar bez dna“ (u retrogradnu strategiju izgradnje grada) najskuplji evro na svetu – nije potrebno posebno dokazivati.

Autor je projektant „Mostarske petlje“ i pristupnih saobraćajnica mostu „Gazela“ (1961-1970) i rukovodilac projekta „Metro Beograd“ (1973-1982 i 1986-2002)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari