Politička natezanja i nagodbe u funkciji „usvajanja“ novonametnutog Statuta APV najupečatljiviji su izraz duboke i postojane ustavne krize i novi dokaz neodrživosti ustavnog položaja Vojvodine po meri aktuelnog Ustava.

Koalicija stranaka koje niz godina solidarno upravljaju najvišim institucijama APV – oportunistički prihvatajući floskulu srbijanskih legalista „da se odluke Ustavnog suda (USS) sprovode, a ne komentarišu“, odredila se striktno legalistički prema famoznoj odluci USS o manjkavosti aktuelnog statuta APV.

I to uprkos istini da je ta dubiozna odluka donesena brzometno, odmah pošto su naprednjaci pobedili na izborima 2012. i da je ona politički tom Sudu izdiktirana od moćnog antivojvođanskog ultracentralističkog lobija, koji od kraja osamdesetih suvereno dominira svešću i politikom upravljačke srbijanske elite.

Nažalost, nijedna od tih stranaka nije ni pomislila da se ta dubiozna i isključivo politički motivisana, a sudski perfidno nametnuta odluka – pre nego što se pristupi njenom neizbežnom sprovođenju – ne samo može, nego (zbog odgovornosti svake od njih prema istoriji i budućnosti Vojvodine, zbog vlastitog članstva i budućeg biračkog tela) se mora pomno politički preispitati i javno kritički oceniti. Uključujući tu kako javnu ocenu profesionalnog i moralnog kredibiliteta aktuelnog sastava toga suda koji se drznuo da eminentno politički čin novog grubog nasrtaja na biće Vojvodine zaodene u krinku naloga one ustavno-pravne instance čije su odluke „neupitne“, tako i javno razobličavanje političkih poriva stvarnih nalogodavaca te odluke.

Umesto toga, povinujući se, nažalost, političkoj volji tih istih političkih nalogodavaca, koalicija koja (još uvek!) ima većinu u Vladi i Skupštini APV već mesecima ubeđuje svoje birače i javnost Vojvodine da famozna Odluka USS nema alternativu, bespogovorno time pristajući na nove, ekstremno restriktivne, neoprostivo antivojvođanske i ponižavajuće interpretacije izrazito antivojvođanskog Ustava – na štetu osvedočenih prava naroda koji u Vojvodini žive i trajnih interesa njenih građana. Čak je i SVM, borac za interese APV u republičkom parlamentu, u svoj sporazum sa SNS o načelnom učešću u vlasti naprednjaka uneo obavezu da osigura usvajanje predloga novog Statuta APV. Da o konfuznom i prilagodljivom stavu lidera vojvođanskog DS i politikantskoj retorici protadićevske LSV i ne govorim.

„Usaglašen“ ovih dana u radnim telima Skupštine APV sa Odlukom USS, tačnije sa nalozima nazadnjačkih ultracentralističkih srbijanskih snaga, koje od kada postoje na političkoj sceni zemlje, čine sve da zatru identitet Vojvodine kao samosvojne evropske regije i da ponište njen odavno priznati politički i ustavnopravni subjektivitet, predlog novog Statuta APV se nalazi pred skorim dvotrećinskim izglasavanjem u Skupštini APV. Time će aktuelna Vlada i Skupština AP Vojvodine, na vlastitu i na sramotu građana Vojvodine, ući u neslavne anale političke i usatvnopravne istorije ne samo ovih prostora, jer kao legitimno izabrani organi jedne nominalno autonomne i samosvojne regije sami sebi i Pokrajini koju zastupaju zakidaju brojne ovlasti i prava koja su upravo oni prethodnim Statutom APV utvrdili da Pokrajini pripadaju čak i po važećem antivojvođanskom Ustavu, inače, plebiscitarno neprihvaćenom od strane građana Vojvodine.

Samo je jedan način da se težina te istorijske blamaže bar ublaži, kad već akteri pokrajinske parlamentarne političke scene smatraju da novi Statut APV mora biti donesen. A to je:

1) Da već na sednici na kojoj – kao predlog – taj zlosrećno „usaglašeni“ Statut APV moraju da dvotrećinskom većinom usvoje, a svakako do njegovog „odobravanja“ i konačnog stupanja na snagu donesu deklaraciju/rezoluciju u kojoj će konstatovati da je taj Statut Pokrajini grubo koliko i perfidno Odlukom USS nametnut;

2) Javno obnarodovati da je taj dokument sublimacija ekstremno anivojvođanskih tumačenja celinom nesumnjivo antivojvođanskog i antievropskog Ustava Republike Srbije od strane USS;

3) Snažno istaći da poslanici i stranke koalicije koja ima većinu u Skupštini APV zahtevaju od aktuelne vlasti u Republici Srbiji da – u skladu sa svojom nedavno proklamovanom politikom reformi i ubrzane integracije u Evropu – počne sa pripremama korenitih ustavnih promena i procedurom donošenja novog, modernog evropskog ustava, koji će – nakon temeljitih i istinski demokratski javnih i stručnih j rasprava – biti prihvaćen plebiscitarno, na način referenduma, odvojeno u Srbiji i Vojvodini;

4) Odlučno naglasiti da trajno rešavanje vojvođanskog pitanja podrazumeva ustavno ustrojstvo evropske države Srbije na osnovama njene bitno drugačije organizacije, primerene složenosti njenog bića, na načelima supsidijarnosti, temeljite decentralizacije i ustavne regionalizacije, pri čemu Vojvodini moraju biti vraćeni i čvrsto ustavno garantovani politički subjektivitet, samosvojni regionalni identitet, pravo na vlastiti konstitutivni akt i raspolaganje vlastitim bogatstvima, kao i puna ravnopravnost u upravljanju svim poslovima u nadležnosti zajedničke države Srbije.

Istinski vojvođanska demokratska javnost, oni građani Vojvodine koji su plebiscitarno odbili aktuelni Ustav, koji podržavaju duh poruka svih vojvođanskih konvencija i svi oni kojima su Vojvodina i njena osvedočena konstitutivna prava i dostojanstvo na srcu, dali bi takvom dokumentu i takvom principijelnom demokratskom činu snažnu podršku i lakše podneli ponižavajuće uzmake.

Predsednik Političkog veća Četvrte vojvođanske konvencije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari