Poštovani ili bolje dragi moj Parking servisu, kako iz naslova vidite, i ja spadam u ogroman broj ovih što plaćaju parkiranje u voljenom mi gradu. Ne samo što uredno kucam poruke, već vam i unapred plaćam za parkiranje u kraju – ulici kojoj živim. Lepo i kulturno vam dođem na šalter. Molim, dokazi su tu da mogu, pa onda lepo u kešu platim – kako mi volja – pola godine, godinu. Idila.

Onda pođem kući i konstatujem da ima slobodnih parkinga u mojoj ulici, ali da su ovi pametni što ne plaćaju parking parkirani na ulici ispred tih veoma slobodnih parking mesta. Dobro malo kružim krajem (bolje ga upoznajem) pa nađem neko mesto do kilometar od kuće i svi zadovoljni. Kasnije bi da krenem poslom, ali avaj ponovo ovi pametni parkirali ovog puta tako da ne mogu da izađem sa uređenog parking mesta, koje sam upravo platio unapred. Latim se mobilnog (koji se opet plaća – unazad ili unapred to mi je sve jedno) zovem dragi mi Parking servis, malo nabadam opcije i čekam… i onda izložim svoj problem ljubaznoj službenici, koja mi prvo uzme podatke (valjda da slučajno ne zeznem Parking servis – kao da on meni nije već sam po sebi dovoljno drag) i saopšti da je „vaša prijava prosleđena centru“.

Zamislite kako to funkcioniše savršeno – prosleđena centru! Kao u košarci. Čekam i gledam niz ulicu u očekivanju nečega… pauk vozilo, policija… ništa. Ovi za posao me neće čekati, te ti uzmem taksi pa ajd tamo, ajd nazad. Situacija ista. Usput taksisti složim tužnu priču o tome kako su me „zagradili“ (kao da on to isto ne radi bar pet puta u toku dana), čovek saoseća, ali da platim – logično moram. Kako će mi moja rođena kola trebati još u životu ponovo zovem, sada već ne tako dragi Parking servis. Opet isto – sve sa stilom i prosleđeno.

Opet čekam i konačno sve uz rotaciju – žuta na radost, dolazi pauk vozilo. Stane iza nekoliko tako pogrešno parkiranih. Motor radi, dva draga službenika Parking servisa veselo čavrljaju u kabini i valjda čekaju zakonom predviđeno vreme. Kao da ja nisam dovoljno čekao. Odjednom ovi pametni, kao da imaju sopstveni centar za uzbunjivanje, izmileše iz kafića i lokala, lagano posedaše u kola i odoše. Ostadosmo samo ja i ova dva draga mi radnika, sve manje mi dragog Parking servisa. Onda mi zazvoni mobilni, i jedan od ovih dvojice iz pauk vozila mi ljutito saopšti da je stanje u ulici normalno – bez vozila u prekršaju. Izvinuh mu se – šta ću? Ipak on bolje zna.

U čudu gledam kako sve sa ovom i dalje na radost rotacijom, odlaze dva mi draga radnika Parking servisa i polako sedam u kola. Jedva stigoh da se isparkiram, jer su svi ovi od malopre pametni – što ne plaćaju parking, ponovo zaposeli ista mesta. Pa vi sad plaćajte!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari