Srbija je dobila novog sportskog heroja. Sa, za našu atletiku rekordnih, 48 sekundi i pet stotinki Emir Bekrić je osvojio bronzanu medalju u trci na 400 metara sa preponama na Svetskom prvenstvu u Rusiji, ali i srca zemljaka, koji do čudesne moskovske noći nisu znali i(li) dovoljno marili za dvadesetdvogodišnjeg Beograđanina čelične volje, razoružavajućeg osmeha, zaraznog optimizma i atipične sportske požrtvovanosti.


Nije Emirko Svemirko, kako mu njegovi najbliži prijatelji oduvek tepaju, a aferama i raznoraznim polusvetom opsednuti mediji sada napadno laskaju, samo tih pola i kusur minuta krčio put u istoriju domaće i kontinentalne „kraljice sportova“. To je počeo pre tačno 13 godina, kada je kao jedini Evropljanin i belac u uzbudljivoj trci na stadionu Lužnjiki sa starijom sestrom Senom ušao u svet ovog bazičnog sporta. I zapao za oko svojoj atletskoj majci Miri Stojanović, koja je u talentovanom odbojkašu i džudisti, trkaču na duge staze, skakaču u dalj i vis „namirisala“ preponaša o kojem bruji atletska planeta. Kao i njen štićenik, tiha, skromna, neobično obična i atletici slepo odana trenerska legenda AK Novi Beograd dugo i istrajno je pravila vladara tartan staza. Uz pomoć Emirove majke Mirjane i oca Atifa, Bekrićevog najčvršćeg uporišta i najsigurnijeg zaklona od instant slave, čiji teret ovaj dvometraš sa Starog sajmišta (pod)nosi samo da bi atletske saborce izvukao iz medijskog mraka i doneo im uslove za rad koji zaslužuju.

Student menadžmenta u sportu, ljubitelj srpske i italijanske kuhinje, vrlo muzikalna horoskopska Riba (rođen 4. marta 1991), naočiti naslednik dede prote po majčinoj liniji i bliski rođak jednog hilandarskog monaha, veliki filmofil i pasionirani gledalac serije „Igre prestola“, šetač po savskom keju, amaterski skakač padobranom i ronilac, ponosni vlasnik pekinezera Lole i ljubitelj nakita, ne čini to samo rezultatima. Osvajač (po) jednog trećeg i prvog mesta na prvenstvu Evrope za mlađe seniore 2011. i 2013, kontinentalni viceprvak sa prošlosezonskog EP za starije seniore i pobednik julskih Mediteranskih igara uvek i na svakom mestu traži pažnju i pomoć za svoje kolege, kojima je veliki uzor i iskrena podrška, kao koleginici Jeleni Radinović, kojoj je od svojih para kupio motku za skok uvis.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari