Lako je bilo predsedniku Tadiću i proslavljenom ambasadoru u SAD Vladimiru Petroviću da prošle nedelje budu sprečeni da prisustvuju Klintonovoj njujorškoj konferenciji o BiH.

Možda bi i otišli na „strašno mesto“ da je tamo od mrskih likova bio samo Klinton, ali, avaj, uveličali su skup i Medlin Olbrajt i Vesli Klark. Možda treba razumeti Tadićevu (više no Petrovićevu) sprečenost za ovaj ivent, jer nije on baš superheroj poput Ane Ivanovićili Jelene Janković, pa da mu u Srbiji bude oprošteno slikanje sa Klintonom. Štetu je Tadićizbegao, ali možda i neku korist, jer u Njujorku su, osim bivših američkih lidera, bili i aktuelni zamenik državnog sekretara Džejms Stajnberg i EU baronesa Ketrin Ešton.

U junu će u Beogradu biti održan vojni samit, najveći na svetu u ovoj godini. Iako je obznanjeno da će sve troškove snositi NATO i da će mu, prema rečima ministra Šutanovca, prisustvovati predstavnici svih zemalja članica Alijanse i Partnerstva za mir, načelnik generalštaba VS Miloje Miletićbrže-bolje se izvadio da „nije rečo NATO konferenciji“, većo strateško-partnerskoj.

I dok se za izbegavanje ličnosti koje srpska vlast sagledava kroz dnevnopolitičke kalkulacije i kroz prizmu ratne prošlosti, mada su u svetskim razmerama one, eto, i danas veoma uticajne, još i može pronaći kakvo-takvo opravdanje, šta da se radi sa sadašnjim odnosima Srbije i NATO? Priznajemo, dakle, da su „strateško-partnerski“, ali ne bismo baš da ih istaknemo u prvi plan, ne daj bože da prozborimo koju o perspektivama članstva Srbije u NATO.

Jer, perspektive, zasad, nema. Što bi bilo sasvim u redu da je vlast jasno i glasno saopštila, pošto je prethodno kroz javnu debatu stavila prst na čelo i iznedrila duboko promišljenu „strategiju“, da članstvo u NATO nije u nacionalnom interesu Srbije. Ovako, perspektive nema zato što ključnim političkim faktorima u Srbiji ne odgovara da pitanje članstva u NATO potežu zato što ta tema nije popularna i zato što se boje šta će na to reći opozicija.

Istovremeno, belodano je uverenje istih faktora da će Srbija morati kad-tad da se izjasni i da nema valjane alternative članstvu u NATO. Uprkos sprovedenim reformama i priznanjima koje Srbija zbog njih dobija, suštinsko bezbednosno pitanje i dalje je bez odgovora. Strategije, toliko svakodnevno pominjane u bezbednosti, kao i tolikim drugim oblastima, nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari