Kao dugogodišnji novinar, pisac i javni radnik ogorčen sam na odluku Poreske uprave opštine Vračar da se list Danas, odnosno preduzeće Dan Graf d.o.o, kazni sa pet miliona dinara zbog navodnog kršenja zakonskih propisa o zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Vi ste u vašim tekstovima objavili relevantne podatke i okolnosti slučaja, pa ne bih hteo da ih ponavljam, jer su ubedljivi i argumentovani. Hteo bih samo da dam nekoliko napomena i predloga:


1) Ovde se ne radi o državi kao takvoj, već o opštinskoj filijali jedne službe države, bez obzira što je država njena osnova i okvir. Počinilac ovog poteza je dakle Poreska uprava gradske opštine Vračar, pa je ona tu glavni akter čitavog slučaja i akta.

2) Poreska uprava ima svoje rukovodioce i inspektore. Objavljuju se imena sudija koje donose sudska rešenja i sa najstrožim kaznama. Ne vidim razlog da se ne objavi ime inspektora, ili više njih, koji su ovako drakonski postupili i nisu uzeli u obzir nijedan od argumenata koje je poslovodstvo Danasa navelo. Ako bi u zakonima sve bilo jasno, onda bi se oni sami sprovodili, ne bi nam bile potrebne ni sudije, ni tužioci, ni advokati, ni činovnici, ni inspektori. Duga istorija prava nas uči da je svaki slučaj individualan i podložan mnogim specifičnim okolnostima, otežavajućim i olakšavajućim, koje treba imati u vidu prilikom donošenja nekog pravnog akta. Traže se mudrost i opreznost. Ovde je postupljeno drakonski i dobro je da se znaju imena autora i predlagača pomenutog akta. Ako su u pravu, ne vidim zbog čega bi se krila njihova imena, sem ako to izričito propisima nije zabranjeno.

3) List Danas nikako ne treba da se pomiri sa ovim aktom, bez obzira što je prihvatio da odmah plati kaznu koja dovodi u pitanje opstanak i egzistenciju lista, preduzeća, zaposlenih i njihovih porodica. Pored pisma najvišim organima i funkcionerima države, što je pravilno postupljeno, treba odmah organizovati razgovor na ovu temu u Privrednoj komori Srbije i udruženjima novinara, gde bi se prodiskutovalo o konsekvencama ovakvog akta. I to ne samo vezano za pomenuti zakon, već i u širem kontekstu odnosa administracije prema štampi i drugim nezaštićenim firmama, dok skoro bez ikakvih sankcija prolaze oni koji ne plaćaju mesecima i godinama ni plate ni doprinose svojim zaposlenima i krše desetine propisa na koje inspekcije ostaju slepe i gluve.

4) Predlažem da se uputi predlog za izmenu ovog i svih sličnih zakonskih akata koji omogućavaju inspekcijama da tumače voluntaristički propise i dovode u ozbiljnu opasnost funkcionisanje naše i inače klimave privredne zgrade i standarda. Konkretno formulisani predlozi bi trebalo da se daju predsednicima skupštine ili poslanicima koji ne bi iskoristili materijal za stranačku promociju i da istupe na skupštini.

5) Danas u ovom konkretnom slučaju treba da razmotri mogućnost da tuži Poresku upravu odgovarajućem sudu i da traži višestruku nadoknadu zbog materijalne i moralne štete koji su kući i listu navedeni, da angažuju advokate koji bi se angažovali – po mogućnosti na volonterskoj osnovi, a ako treba i da se čitav slučaj prosledi odgovarajućem organu Evropske unije i sudu u Strazburu.

6) Mirenje sa ovom odlukom bila bi kapitulacija pred ovakvim i sličnim postupcima pojedinih državnih institucija, koje ćutanje i mirenje nepravedno kažnjenih podstiče na još grublje i bezobzirnije postupke. Mi smo već imali slične slučajeve u štampi, na koje se nije reagovalo i sa kojima su se novine mirile, a bile su ne samo mimo pravnih propisa već i mimo svake ljudske i humanističke logike. Setimo se samo kazni zbog jedne obične, slučajno stavljene fotografije, na kojoj je neko lice sebe prepoznalo i dobilo na sudu ogromno obeštećenje. Ili kada je novina kažnjena što je citirao neko lice, izjavu koja je već bila objavljena u drugom listu.

7) Nemojmo dozvoliti da se birokratija u vreme kada sadašnja vlada ulaže ogromne napore da savlada velike nasleđene ekonomske i finansijske probleme, nametne svojim štetočinskim odnosom i praktično sabotira te pozitivne napore kojih smo svedoci. Svedoci smo ogromno narasle stranačke birokratije, koja izgleda u mnogim slučajevima mora da opravda svoje postojanje, a kazne i represija, i kada su opravdane i kada nisu, jesu najbolji oglas da te službe rade, a kako će biti ljudima koji rade i zaposlenima i konačno celom društvu, to ih baš nije mnogo briga.

8) Na kraju, kada bi čovek i zažmurio pred ovako besomučnim naletima represivnih pojedinaca, postavlja se pitanje: kada se već kažnjavaju ustanove sa ovako ogromnim sumama, zašto onda te sume ne idu na poboljšanje stanja u oblastima koje su tangirane. Ako pet miliona ode u budžet, a ne za poboljšanje položaja i zapošljavanja osoba sa invaliditetom, onda je sve to jedna običnaáfiskalna kazna,ápa nema potrebe za nekim velikim komentarom.

Autor je novinar i književnik, Beograd

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari