Zastrašujuće i jezivo deluje televizijski snimak koji je zabeležio bahato i nezakonito iživljavanje grupe komunalnih policajaca nad novinarskom ekipom na šetalištu pored Save dan pred otvaranje gradilišta Beograda na vodi. Ta mučna scena prekoračenja ovlašćenja bacila je veliku senku na svečanost kojoj se premijer Vučić trudio da udari pečat istorije. Komunalni policajci koji maltretiraju novinare na radnom zadatku ostavilo je nepopravljiv utisak o državi radoj da se legitimiše kao mesto stalnog polaganja vremenskih kapsula.

Novinari su radili svoj posao, nisu kršili javni red i mir, ni na koji način nisu uznemiravali ostale Beograđane – prolaznike, niti radnike na obližnjem gradilištu, nisu se nepristojno ponašali, nisu lomili i uništavali državnu imovinu, nisu pljuvali po ulici, niti bacali smeće i razbijali kontejnere, nisu urinirali i polno opštili na javno mestu, nisu psovali i vređali vlast… Samo su radili svoj posao. Na jedno omiljeno gradsko šetalište doveli su sagovornika s kojim su nameravali da naprave intervju.

 

To se nekome „u pozadini“ nije svidelo. Pošto su se novinari ponašali pristojno i samo su radili svoj posao „neko u pozadini“ nije mogao da pozove pravu policiju da ih pendrecima razjuri, nego je angažovao Komunalnu policiju. I ta beogradska Komunalna policija, bahata i siledžijski nastrojena, na poziv „pozadine“ ukinula je novinarima pravo na rad.

Navodno bili su na privatnom posedu. Šetalište na desnoj obali Save između Tramvajskog i Brankovog mosta Komunalna policija samoinicijativno je proglasila privatnim posedom, i sebi dala za pravo da ga brani od nenasilnih novinara. A sagovornika novinarske ekipe Komunalna policija proglasila je personom non grata u tom delu Beograda, kao da se radi o nekom teroristi i državnom neprijatelju.   Nigde u tom delu grada ni u tom trenutku nije bila viđena tabla na kojoj bi pisalo „zabranjeno za pse, novinare, njihove sagovornike i šetače“. Nije pisalo ni ono standardno „pešaci, ovo je gradilište, molimo vas pređite na drugu stranu ulice, ili na drugu stranu reke“. Svako je, dakle, tu mogao da šeta ukoliko mu nije smetalo gradilište.

Ali, nije tu bio problem ni u gradilištu, ni u nepostojećem privatnom posedu. Nego u „pozadini“ koja je sebe ovlastila da bude zaštitnik navodno državnih interesa i da u tom cilju najstrašnije zloupotrebi Komunalnu policiju. Zna se šta je posao Komunalne policije u Beogradu. Skupština grada joj je propisala čime sme a čime ne sme da se bavi.

Činjenica je da su Beograđani možda previše opušteni kad je u pitanju komunalna kultura – smeće češće bacaju pored kontejnera nego u njega, obično vole da razvale svaki drugi kontejner, najčešće ne nose kese da pokupe ono što njihovi kerovi isprljaju ulicu, od muzike iz kafića noću nema mira, ostavljaju klima-uređaje da kaplju prolaznicima na glavu, pored škola voze automobile kao na trkama, vole da pretrčavaju auto-put, a švercovanje u gradskom prevozu im je nacionalna disciplina. Eto posla za komunalnu policiju i zbog svega toga je i osnovana.

Ali, vremenom se komunalna policija „uzbičila“ i počela da lema narod, naročito otkako je ova vlast preuzela Beograd i Srbiju. Vrlo brzo zaboravilo se da je pri formiranju te gradske službe naglasak bio na komunalna, a ne na policija. Brojni građani su po dnevnim novinama i društvenim mrežama svedočili snimcima mobilnih telefona kako se komunalna policija osilila pa bije li bije građanstvo po gradskom prevozu. Brutalno batinanje i ponižavanje građana polako i jezivo postalo je navika i pravilo službe novopečene policije, uz prećutnu saglasnost i tolerisanje nadležnih šefova i političara.

Česti izleti van zakona i pravila službe kvalifikovali su beogradske komunalne „bobije“ za pravu parapolicijsku jedinicu, spremnu da po potrebi učestvuje u (recimo) razbijanju protesta nezadovoljnih građana i radoznalih novinara. Ako je nekome doskoro takvo angažovanje Komunalne policije izgledalo kao nemoguća misija, od pre neki dan sa epizodom zabrane rada novinarima na javnom mestu to postaje zabrinjavajuća stvarnost. Kad vlast jednom tako očigledno zloupotrebi komunalnog „bobija“, pitanje je šta je njegova nova uloga u sledećem „filmu“? Komunalna policija u ulozi batinaša? Nije li se onaj komunalni rmpalija-crnokošuljaš, koji se svojski „istačinjao“ u nameri da oslepi TV kameru, toplo preporučio kao budući „baja“ kome zakon leži u topuzu, i kome na meti uskoro neće biti samo novinari.

I šta ako taj komunalni „baja“ počne da proglašava privatnim posedom i druge delove Beograda na mig „pozadine“? Ako nadležni ne odgovore na zahtev Nezavisnog udruženja novinara Srbije, da se utvrdi odgovornost komunalnih policajaca koji su prekoračili svoja ovlašćenja ometajući novinare da nesmetano rade svoj posao na javnom mestu i u interesu javnosti, sledeće što bi moglo da čeka Beograđane je zabrana prolaska, zaustavljanja, ljubakanja ili samo kuliranja u pojedinim ulicama, parkovima i kvartovima koje je Komunalna policija proglasila – zatvorenim. Bez prava građana da pitaju na osnovu kog propisa je takva mera doneta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari