U poslednje vreme smo svedoci kampanje za čistotu srpskoga jezika. Ne sumnjam u dobre namere organizatora takve kampanje, ali se pitam da li su oni uzeli u obzir da su varijacije suštinska karakteristika jezika, tj. mogućnost da se ista stvar može iskazati na različite načine.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Postoje dijalekatske (regionalne), mesne, individualne, a najzad i generacijske razlike koje odlučujuće utiči na promenu jezika. Današnji jezik nije i ne može biti isti kao jezik pre 50, 100 ili više godina. Potrebno je naravno da se čuva određeni standard, mada ni on ne može biti jednom fiksiran za večna vremena, već se mora prilagođavati promenama jezika koje su neizbežne. Jezik se upravo razvija i bogati kroz promene koje se neminovno nameću razvojem društva.

Posebno je važno da pravila koja se nameću kao obavezna budu zaista umesna, jer inače cela kampanja gubi svoj pravi smisao. Tako u gradskom saobraćaju možemo pročitati uputstvo da dativ jednine od palate Beograđanka glasi Beograđanki jer se naziv palate izvodi od naziva Beograđanka koji označava žensku osobu – stanovnicu Beograda. Kako je dativ toga naziva Beograđanki (npr. osmehujem se devojci Beograđanki), i dativ palate Beograđanka mora biti Beograđanki (npr. idem ka Beograđanki). Mora se međutim uzeti u obzir da se naziv stanovnice Beograda odnosi na živo biće, dok se naziv palate odnosi na lokaciju, i da isto pravilo ne mora da važi. Tako se kaže idem Dubravki, Jovanki, Savki, ali idem ka reci, fabrici, biblioteci. Isto važi i za nazive mesta, pa se govori idem ka Smederevskoj Palanci, Banjaluci, Prevlaci. Pravilo je dakle da se za nežive objekte sprovodi obavezna palatalizacija, dakle idem ka Beograđanci. Ne važi, dakle, isto pravilo za imenice koje označavaju oživljene objekte, i za one koje se odnose na geografske objekte i lokacije. Jezik je dakle našao način da označi tu važnu razliku. Ako uzmemo u obzir i da se predlog ka obično primenjuje sa objektima koji znače neku lokaciju, izraz idem ka Beograđanki verovatno neće biti pogrešno shvaćen, tj. sagovornik će razumeti da se radi o palati Beograđanka, a ne o nekoj ženskoj osobi. Ali ako je opšte pravilo palatalizacije da se u dativu jednine imenica ženskoga roda menja k u c, a da se kao izuzetak tretiraju imenice koje označavaju osobe, nije potrebno proširivati obim izuzetaka i na objekte koji označavaju lokacije i geografske objekte. Toliko o pravilu i pravilnosti u jeziku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari