Šta je državna tajna, nije do detalja definisano ni kod nas ni u svetu, i otvoreno je polje borbe između prava javnosti da zna i zaštite nekog državnog interesa, ali i nastojanja da se tajnošću prikrije nečija odgovornost, kaže za Danas Bogoljub Milosavljević, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Union.

On ističe da je po pravilu donosiocu nekog akta ostavljeno diskreciono pravo da ga klasifikuje kao tajni, te da se ovaj stepen zaštite može proglasiti iz različitih razloga, kao što su bezbednost, javni moral, zaštita prava dece i maloletnika.

– Kontrola nad tim aktima se uspostavlja kako bi se izbeglo previše široko tumačenje, iza koga može da stoji izbegavanje odgovornosti za nezakonito ponašanje, ili za zloupotrebe, kaže Milosavljević.

Kako je objavljeno na portalu B92, Ustavni sud je odlučio da Vlada Srbije mora da objasni zbog čega su dokumenta na osnovu kojih je, posle ubistva premijera Srbije, nastao izveštaj tzv. Koraćeve komisije i dalje pod oznakom državna tajna. Ovakva odluka Ustavnog suda znači i da će Upravni sud morati da ponovi postupak, jer je taj sud kako se navodi u obrazloženju, svojom odlukom a na osnovu stava Vlade Srbije povredio prava novinara Insajdera, dokumentarnog serijala B92.

Izveštaj Koraćeve komisije u kojem je navedeno da su postojali brojni propusti u obezbeđenju Zorana Đinđića pre atentata objavljen je javno, ali sva dokumentacija na osnovu koje je nastao izveštaj do danas nosi oznaku državne tajne. Članovi komisije, takođe su u obavezi da tu tajnu čuvaju. Prema medijskim otkrićima, dokumenta pokazuju da ni BIA, ni MUP nisu uradili procenu bezbednosti premijera Srbije, iako je postojala zakonska obaveza da se to uradi. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari