Prošlost je postala neizvesnija od budućnosti 1Foto FoNet

Moj zadatak bio je da izvršim jednu uporednu pravno-političku analizu dva sudska procesa iz 1946. i 2015. godine. Iz te analize nedvosmisleno je proizašlo da je suđenje iz 1946. godine bilo jedno pravo suđenje, organizovano po svim uzusima prava i da je odluka koja je doneta utemeljena na pravu.

S druge strane, proces Mihailovićeve rehabilitacije bio je ideološki motivisan kao što je i odluka koja je doneta bila ideološka, izjavio je autor knjigeAleksandar Sekulović.

Knjiga je posvećena sudskom procesu i rehabilitaciji Draže Mihailovića i pravnim aspektima te presude. Međutim, istorijski kontekst u kome se sve to događa podjednako je važan. On ne obuhvata samo ovih nekoliko godina trajanja procesa, sa svim uzbuđenjima i protestima u javnosti, već je to deo procesa u kome živimo već dve i po decenije: od početka devedesetih, kada paravojne jedinice u ratu počinju da koriste simbole Četničkog pokreta, preko osnivanja partija sa tim imenom i revizije udžbenika pa do finalne rehabilitacije, rekao je na početku promocije knjige „Rehabilitacija Draže Mihailovića: Političko nasilje nad istinom i pravom“ suizdavač i moderator Dragan Stojković.

Istoričarka Dubravka Stojanović istakla je da o ovoj temi istoričari moraju nastaviti da se iznova izjašnjavaju jer ne smeju dozvoliti da sudovi, skupštine ili RTS donose odluke o tome šta se u istoriji zaista dogodilo. Govorila je o stalnoj proizvodnji nesigurnosti i neizvesnosti kao o suštinskoj osobini sistema koji u državi postoji, sistema u kome je sve moguće, u kome nema ničeg dokazivog, u kome se postavljaju stalno ista pitanja i u kome nema nikakvog pouzdanog znanja niti institucije.

– Osnovni kreator tog sistema je sama država, koja bi u stvari trebala da se bori protiv njega. Dakle, imamo državu koja antidržavno deluje i koja svesno proizvodi nesigurnost jer je ona zapravo jača od bilo koje diktature. Postavlja se pitanje da li u ovoj zemlji znanje koje poseduju istoričari i pravnici ima ikakve svrhe jer izgleda da ta egzaktna naučna znanja nikome nisu potrebna, a to se naročito vidi na slučaju Drugog svetskog rata. Srbija je uspela da sedam decenija po završetku Drugog svetskog rata sebe stavi na stranu poniženih a prošlost je postala neizvesnija od budućnosti. Ono što znamo odlučili smo da zaboravimo, zaključila je Stojanović.

Vesna Rakić Vodinelić smatra da je u slučaju rehabilitacije Draže Mihailovića posredi politički podstaknut istorijski revizionizam. Rehabilitaciju vidi kao anticivilizacijski čin jer se njome u Srbiji onima koje je istorija označila kao fašiste daje epitet antifašizma. – Knjigu Aleksandra Sekulića svrstavam u kontekst očuvanja civilizacije onakve kakva nam je ostala posle poraza fašizma, ukoliko ga danas možemo smatrati poraženim. Autor nam daje istorijski okvir i detaljnu i obrazloženu pravnu analizu kako za vreme suđenja, tako i za vreme rehabilitacionog postupka, izjavila je Vodinelić.

Istoričar Srđan Milošević govorio je o proizvoljnostima i neistinama na kojima počiva sudska rehabilitacija Dragoljuba Mihailovića dodavši da je to ujedno rehabilitacija Četničkog pokreta i ideje četništva uopšte. – Neistine na kojima počiva rehabilitacija te krvave ravnogorske lakrdije takve su po karakteru da ne mogu izdržati ni kritiku koja počiva na elementarnim znanjima o ovoj epohi, njenim događajima i ličnostima. Tih neistina na strani rehabilitatora je toliko mnogo da se kao bujica u slapovima slivaju preko notornih činjenica ne bi li svojom masom i bukom zatrpali istinu, pa je zato autorov posao bio izuzetno težak. Ipak, i ako traje dugo, obmana neće trajati večno, istakao je Milošević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari