Mnogi bi na mom mestu odustali, jer je to bila borba sa vetrenjačama. Čak su mi i bliski prijatelji savetovali da se ne kačim s tim „alama“, jer njih do sada niko nije pobedio, kaže za Danas Dragiša Kovačević, direktor i vlasnik SOS kanala, povodom presude Privrednog suda u Beogradu da su Republička agencija za telekomunikacije (Ratel) i Republička radiodifuzna agencija (RRA) dužne da zbog dodeljivanja neispravne frekvencije ovoj televiziji isplate više od 650 miliona dinara. Ovu vest, koja je prethodnih dana bila udarna u svim domaćim medijima, Danas je prvi objavio.

Kako objašnjava Kovačević, SOS kanal je na javnom konkursu dobio dozvolu za rad, ali je to bio samo početak žestoke borbe za pravo koje je zagarantovano svakome – pravo na rad, „jer nam je ono dodeljivanjem neispravne frekvencije uskraćeno“.

– Od prvog dana gledaoci su imali velike smetnje u tonu i slici. Na stotine naših poziva niko iz RRA i Ratela nije želeo da odgovori. Jedino mi je u januaru 2007. mejl poslao Slobodan Đorić, član Saveta RRA, u kojem je napisao da je Ratel odgovoran za tehničke smetnje i da se javim njima. Naivno smo očekivali da će, ipak, problem biti rešen, jer smo u junu 2007. dobili dopis sa potpisom direktora Ratela Milana Jankovića, u kojem nas obaveštava da je Ratel, svojim merenjem, utvrdio da duži niz godina, što znači pre raspisivanja konkursa, po planu sa Rešice rumunska državna televizija emituje program sa velikom snagom i da zbog toga SOS kanal ima smetnje u emitovanju programa. Još nas obaveštava da su Rumunima uputili dopis da se problem reši – navodi Kovačević.

Od vas su ipak tražili da plaćate nadoknadu za korišćenje frekvencije?

– Od tog trenutka oni se više ne javljaju, ali nam uredno šalju fakture da plaćamo nadoknadu. Mi smo im predlagali da nam umanje nadoknadu dok se problem ne reši, ali oni su to ignorisali i upozoravali nas da će nam uzeti dozvolu ako kasnimo u plaćanju, što se i dogodilo 2009. Na inicijativu Velje Miloševića, člana Saveta RRA, prvi put se organizuje sastanak Ratela, RRA i SOS kanala, ali Ratel nas obaveštava da ne postoji rešenje i ako nam ne odgovara, možemo da vratimo frekvenciju. To bi značilo da se SOS kanal, koji postoji od 1995. godine, gasi, da firma ide u stečaj, da ljudi ostaju bez posla, jer se frekvencije ne kupuju na trafici, već se dobija na javnom konkursu. Tada nastaju već ozbiljni problemi, jer nam naši dugogodišnji sponzori otkazuju ugovore ili nas mole da prekinemo emitovanje njihovih reklama dok se ne otklone smetnje. Pošto nije bilo rešenja, u februaru 2008. tužili smo Ratel i RRA.

Skoro šest godina su nas „driblali“. Menjali su advokate, menjali iskaze, tražili promene sudija, veštaka… U jednom trenutku Ratel je za advokata angažovao bivšeg šefa BIA Radeta Bulatovića, valjda da bi me zaplašili. Ali posle objavljivanja te vesti u medijima Bulatović im je otkazao saradnju.

Da li je ovo namerno urađeno SOS kanalu?

– Da, namerno. Ali, rekao sam, za mene ostaje enigma zašto se Ratel okomio na SOS kanal. Takođe, nije mi jasno zašto se RRA u toku celog sudskog postupka solidarisao sa Ratelom i nije od suda tražio da bude izuzet iz parnice, kao što sada tvrde da oni nisu nadležni za izdavanje tehničkih dozvola. Kako su se ponašali na svim ročištima, oni su praktično prihvatili da dele odgovornost sa Ratelom. U Ratelu su odranije znali da je frekvencija neispravna, što je Janković i pismenim putem potvrdio. Dakle, Ratel je podvalio i prevario i RRA i SOS kanal. Čak i da nije znao, a znao je, mogao je odmah tu grešku da ispravi, jer je bilo slobodnih kanala. I tu nastaje moja dilema – da li je to bio nečiji interes ili bahatost, osionost, nestručnost i samovolja. U vreme kada smo dobili dozvolu 2006. godine, u Srbiji je bio samo jedan sportski kanal – SOS kanal. Danas ih je desetak više.

Da li mislite da je to razlog da vam Ratel dodeli neispravnu frekvenciju?

– Ne verujem u to, ali to su činjenice. Meni je nelogično da Telekom kupi TV Arenu u trenutku kada EU insistira da država izađe iz medija. Arena je godinu dana emitovala program bez bilo kakve dozvole i nikome ništa nije plaćala. Na kraju joj je RRA, uz razne pritiske, dao dozvolu, iako po zakonu to nije moguće, jer je većinski vlasnik državna kompanija. Ima tu još stvari koje su nelogične. Recimo, Arena se finansira sredstvima Telekoma, a nekako u isto vreme kada je Ratel blokirao SOS kanal zbog navodnog duga odnosno neplaćanja nadoknade, Telekom je otkazao saradnju i prvi put od postojanja ne reklamira se na SOS kanalu iako je godinama bio naš najznačajniji partner. Možda se to desilo slučajno. Verujem, ipak, da je Ratel ovo sve radio zato što je do sada to bio njihov manir rada.

Ratel – gospodar emitera

Ovo je prvi put da Ratel izgubu ovako veliki spor. Oni su umislili da su gospodar emiterima, da oni tuže i sude. Sada je na državi da proveri ko su ti ljudi koji vedre i oblače ovako značajnim prirodnim resursom – frekvencijama. Njihova imena – i Radunovića i Jankovića godinama unazad se provlače po medijima sa veoma negativnim konotacijama. Čak je i Aleksandar Vučić apostrofirao ugovor Ratela o zakupu zgrade od privatnika za vise od 6,5 miliona evra. Spominju se i razni projekti koje za Ratel izrađuje Elektrotehnički fakultet, na kojem rade i Radunović i Janković.

Ratel: Očekujemo ukidanje presude

Beograd – Republička agencija za telekomunikacije (Ratel) saopštila je da „upravo podnosi“ žalbu i da očekuje ukidanje presude Privrednog suda u Beogradu, kojom su ta agencija i Republička radiodifuzna agencija (RRA) dužne da isplate televiziji SOS Kanal 650 miliona dinara odštete. „Ratel sa velikim optimizmom, zasnovanim na brojnim dokazima i na argumentovanom činjeničnom i pravnom stanju opisanom u žalbi na presudu, očekuje da će prvostepena odluka suda biti ukinuta i da će u konačnom ishodu biti odbijen tužbeni zahtev SOS Kanala kao neosnovan“, navodi se u saopštenju. D. D.

Srušiti rumunski predajnik

Skoro šest godina sam potrošio da dokažem da je dan dan, a noć noć, umesto da se bavim programom. Ovo je prvostepena presuda. Vidim da Ratel najavljuje žalbu i očekuju da sruše presudu. Možda i mogu, ali prvo će morati da sruše onaj rumunski predajnik na Rešicama, koji radi sa 1.000 puta većom snagom od ovog koji su dali SOS kanalu. Na kraju krajeva, postoji i sud u Strazburu. Ubeđen sam da će rad Ratela biti predmet rasprave i u Skupštini Srbije, koja i bira i razrešava rukovodstvo te agencije.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari