Ni birači nisu što su nekad bili. Valjda su se zato još dok je ministar životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja Oliver Dulić napuštao Aleksinac, gde je „otkrio“ najveće nalazište uljnih škriljaca u Srbiji i najavio posao veka u oblasti energetike, na netu pojavile duhovitosti tipa: Pristajem da popijem u TV dnevniku, na eks i uživo, prvi litar nafte iz aleksinačkih škriljaca – pod uslovom da ga nisu iscedili u laboratoriji.


Dulićeva najava nije se ni „ohladila“, a Neverne Tome takođe su apelovale: Ljudi, ne objavljujte ovakve vesti i ne rizikujte naše živote! Šta ako ih pročita neko u Americi? Bilo je i aforističara u pokušaju: da su škriljci u Aleksincu ranije otkriveni Gadafi bi bio spasen. Nisu izostale ni „crne“ prognoze: Hilari Klinton je izrazila zabrinutost za ljudska prava u Aleksincu, a SAD razmatraju mogućnost preduzimanja humanitarne akcije za spas stanovništva. Ipak, virtuelni i realni komentatori, i oni u Aleksincu i van njega, skoro su saglasni u oceni da je još jedan „pronalazak“ nafte u Srbiji deo predizborne kampanje.

– Došlo je vreme da se eksploatišu uljni škriljci ne zato što se bliže izbori, već zato što su cene nafte skočile, pa je to postalo realno i ekonomski isplativo. Ako bismo od ovog trenutka počeli da radimo na ovom projektu prva eksploatacija bi krenula za šest ili sedam godina – rekao je ministar Dulić u Aleksincu, oko Nove godine, dodajući da će ovih dana stići elaborat koji će potvrditi da u tom nalazištu postoje rezerve od 400 miliona tona uljnih škriljaca pogodnih za eksploataciju. Godišnje bi se eksploatisalo oko pet miliona tona škriljaca, od čega bi se dobilo do 600.000 tona nafte, što bi zadovoljilo do 15 odsto potreba Srbije za naftom i smanjilo zavisnost od uvoza. Ovakav posao obezbedio bi oko 2.000 novih radnih mesta. Predsednik Srbije Boris Tadić potvrdio je takve nade, ocenjujući da su uljni škriljci još jedna „šansa Srbije“.

Vlada Srbije je potom, 12. januara, usvojila odluku o tenderu za izbor konsultanta koji će pripremiti izbor strateškog partnera za eksploataciju uljnih škriljaca. U nekoliko javnih istupa menažment NIS-a nagoveštavao je zainteresovanost te kompanije i njenog većinskog vlasnika, ruskog Gaspromnjefta da se uključi u ovakav posao. Interesovanje za strateško partnerstvo sa Srbijom izrazio je i britansko-ruski investicioni fond Zao star, čiji su stručnjaci procenili da bi Srbija za nekoliko decenija mogla da ostvari dobit od prodaje aleksinačke nafte od oko 60 milijardi dolara, a ukoliko bi se dobili i naftni derivati – do 180 milijardi dolara. Kao potencijalni strateški partneri pominju se i Estonci, koji imaju ozbiljno iskustvo u proizvodnji uljnih škriljaca.

S druge strane, u javnosti su se pojavile ozbiljne primedbe da nalazišta uljnih škriljaca u aleksinačkom basenu nisu dovoljno istražena, a da su podaci o tome neprecizni. Dulićeve javne „procene“ razlikuju se, recimo, od onih u državnoj Strategiji upravljanja mineralno-sirovinskim kompleksom iz 2010. godine, gde se procenjuje da u Aleksincu ima oko 1,8 milijardi tona uljnih škriljaca, iz kojih se može dobiti oko 190 miliona tona nafte. Takođe, može se čuti da nafta dobijena iz uljnih škriljaca nije kvalitetna kao sirova nafta, a iz nje se ne može dobiti benzin već mazut i lož-ulje. Cena nafte dobijene iz škriljaca je do 50 dolara po barelu, dok je sirova nafta bar duplo skuplja.

Uprkos tvrdnjama Dulića da bi se u procesu eksploatacije poštovali svi standardi zaštite životne sredine, ekolozi su upozorili da je reč o „najopasnijoj i najprljavijoj tehnologiji“ koja je izazvala štetne posledice u svim zemljama koje je imaju. U Kanadi su odustali od takvog „dobijanja nafte“, Bugari su nedavno „isterali“ američku naftnu kompaniju „Ševron“ koja je eksploatisala gas iz uljnih škriljaca, a „pitanje je dokle će EU da toleriše eksploataciju u Estoniji“. U aleksinačkom Ekološkom udruženju protiv eksploatacije škriljaca „Eko-Al“, formiranom ovih dana, procenili su da bi eventualna prerada škriljaca mogla ozbiljno da ugrozi biljni i životinjski svet sve do Kruševca, Niša i Sokobanje, a u dogledno vreme „i čitav crnomorski sliv“.

– Ne verujem da bi Ministarstvo ekologije i ministar Dulić izlazili u javnost, a da prethodno nemaju ozbiljne podatke o svemu. Eksploatacija i prerada uljnih škriljaca u Aleksincu je veliki i hrabar projekat, ali pažljivo treba razraditi svaki detalj i rešiti brojne probleme pre nego što se u njega uđe. Argumenti „za“ su ekonomski – pokrila bi se trećina uvoza nafte od strane Srbije, ostvario bi se značajan prihod i zaposlilo bi se dosta ljudi. Ali, ovakva tehnologija je skupa, a i opasna po ekologiju, tako da u svetu nastoje da uljne škriljce eksploatišu van naseljenih oblasti. Ovde je reč o naseljenom mestu, pored kojeg su banja, jezera i podzemne vode koje pijemo. Prašina i gasovi će zagađivati vazduh, u podzemne vode prodiraće štetne materije, a padavine će spirati teške metale sa otpadne jalovine koje će biti dosta i oni će opet ići u podzemne vode – kaže za Danas geohemičar Pavle Premović, profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu i nekadašnji profesor Univerziteta „Pjer i Marija Kiri“ u Parizu, koji duže od tri decenije istražuje uljne škriljce.

On precizira da su škrljci drevno jezersko blato. Pošto ima nagoveštaja da bi Srbija mogla da napravi sporazum sa Estonijom, pa i da koristi isti metod eksploatacije, trebalo bi voditi računa o međusobnim razlikama. Estonski škriljci, iz kojih se dobija električna energija i cement (od neorganskog dela), stari su 300 miliona godina i imaju do 40 odsto kerogena, nerastvorene organske materije iz koje se dobija nafta pod velikim pritiskom i temperaturom. Aleksinački škriljci su drugačiji, ostali su pri površini zemlje, stari su deset do 15 miliona godina, a u proseku imaju samo deset odsto kerogena.

– Ceo proces zahteva jako veliku temperaturu – iznad 600 stepeni C, jako veliku energiju i „žedan“ je. Kako se očekuje više od 500.000 tona nafte godišnje, to znači da će biti potrebno da se iskopa više od pet miliona tona škriljaca, pošto je za jednu tonu nafte potrebno najmanje deset tona škriljaca. Za grejanje će biti potrebno više od pola miliona tona uglja godišnje. Takođe, za svaku tonu tonu škriljaca potrebno je pet tona vode, koju neće biti jednostavno obezbediti. Godišnje će se stvoriti više od pet miliona tona jalovine. Zbog dobijanje „drugačije“ nafte iz škriljaca i naše rafinerije bi morale da budu reorganizovane. Pri tom, treba znati da su uljni škriljci – skromno gorivo. Oni imaju energiju kao čips. Ugalj, na primer, daje daje daleko više energije – kaže Premović.

Predsednik opštine Aleksinac Ivan Dinić dodaje da se o rezervama uljnih škriljaca u ovom kraju zna decenijama unazad. On se slaže da bi najavljeni posao mogao imati velikih ekonomskih efekata, ali smatra da Srbija još uvek nema precizne podatke o nalazištu, procesu prerade i ekološkim posledicama. Prema njegovoj proceni, nafta iz aleksinačkih uljnih škriljaca mogla bi da se dobije najranije za šest godina, ukoliko bi na projektu počelo da se radi ozbiljno i odmah.

– Priča nije bez osnova, ali je preuranjena. „Bombastične“ najave o velikom nalazištu, eksploataciji i dobitku liče na predizborni marketing u okviru kampanje za predstojeće izbore. Bojim se da će se posle izbora potpuno zaboraviti na sve ovo. S druge strane, smatram da su i priče o mogućoj ekološkoj katastrofi preterane. Doduše, sami Estonci su nam otvoreno rekli da teška industrija i ekologija ne idu ruku pod ruku, mada oni vode računa o ekološkim standardima. Rekli su nam i da u preradi škriljaca ima čak 80 odsto pepela koji nije moguće uvek kontrolisati. Ali, stručnjaci kažu da eksploatacija uljnih škriljaca manje zagađuje okolinu nego termoelektrane, a Aleksinac je već imao aktivne rudnike uglja, pa je sve bilo u okviru dopuštenog zagađenja. Na kraju, ponešto treba i žrtvovati da bi se krenulo napred. Aleksinac je sada ekološki čist, ali spada u grupu najnerazvijenijih opština u Srbiji – kaže Dimić za Danas.

Pre nego što eventualno odluče da „zaborave“ velika obećanja o „spasonosnim“ uljnim škriljcima, nadležni bi trebalo da se sete gde su ih dali. Prema statističkim podacima, stopa nezaposlenosti u ekonomski devastiranom Aleksincu danas je dostigla rekordnih 40 odsto, što je neuporedivo više od republičkog proseka. Prosečna plata niža je od 30.000 dinara, što je značajno manje od republičkog proseka, koji je u decembru 2011. iznosio skoro 44.000 dinara. Sumorna statistika verovatno je doprinela tome da u ovom gradiću, sa 54.000 stanovnika, danas živi četiri hiljade ljudi manje nego pre jedne decenije.

Holandski model je najbolji za Srbiju

– Najdalje u tehnologiji eksploatacije i prerade uljnih škriljaca otišli su Holanđani, gde je kompanija „Šel“ napustila klasičan način, koji se primenjuje i u Estoniji. Holanđani uljne škriljce greju na licu mesta, unutar zemlje, zbog čega kopaju duboke kanale i bunare, u koje spuštaju grejače od zlata, srebra i bakra, a okolo zamrznu velike količine vode. Sa tako modernim procesom moguće je dobiti prvu naftu tek nakon tri godine, i to 1.600 tona nafte dnevno. Smatram da bi ovo rešenje bilo jedino pravo za Srbiju – kaže Pavle Premović, dodajući da je na projektu eksploatacije i prerade škriljaca u Aleksincu potrebno angažovati domaće i strane stručnjake.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari