Na znaku pored glavne raskrsnice u centru Blaca putokazi za Đavolju varoš, Prokuplje, Kruševac i Kuršumliju. Na drvetu na velikom kartonu istaknut natpis „bik na ražnju“, nedaleko odatle ražanj i pomenuti bik, već prilično oglodan… Između dve ulične kafanske bašte, naslonjen na burad piva četvorostrani reklamni pano, sa posterima hrvatske pop dive Severine Vučković. Piše: „Severina lajv, Dani šljive, Blace, subota 28. avgust“.

Tu je i velika bina posred glavne ulice, upravo sviraju trubači, na štandovima šljive, lampeci za pečenje rakije i šljivovica u čokanjima, vrti se ringišpil preduzeća „Vesela Šumadija“, a predsednik opštine Blace Nebojša Milosavljević, član Demokratske stranke, objašnjava nam strategiju koncerta milenijuma u ovom kraju: „Vidite, Blace ima infrastrukturu u gradu za organizovanje koncerta čija će posećenost prevazići sve druge, ali ima i kultivisanu publiku koja će pratiti takve programske sadržaje. Sadržaj manifestacije, pored najzanimljivijeg zabavnog programa, obuhvata i sajamsko izlaganje na štandovima, takmičenje za izbor najbolje rakije, najboljeg šljivika, najboljeg šljivokradice, kao i takmičenja u ispijanju ‘ladne ili meke rakije i u društvenoj igri – mice. Imamo manifestaciju sa ciljem da ispromovišemo naše potencijale u proizvodnji šljive, a Blace jeste nesporno lider u proizvodnji šljiva. Ako su šljive brend broj jedan u Srbiji, a Blace prvi proizvođač šljive u toj Srbiji, onda svakako treba da promovišemo i našu sredinu. Zato dovodimo Severinu“.

Samo pedesetak metara od stejdža gde će se za koji sat popeti Splićanka stoji spomenik poginulima u prethodnim ratovima. Na kamenoj ploči silueta vojnika sa beretkom i štitom sa ocilima, natpis: „Živote dali: Đojić Radmila (1968 Trbunje – 1993 Benkovci), Simić Ivica (1973 Šiljomana – 1992 Sarajevo), Dunjić Goran (1972 M. Draguša – 1991 Zadar), Đorđević Dragan (1959 G. Jošanica – 1991 Vukovar)“. Sa druge strane piše: „Srbijo, seti se bar malo, jer sve što imadoh, tebi dadoh – život svoj“. Spomenik je podiglo Udruženje boraca ratova od 1990. godine.

I sam predsednik opštine Milosavljević je bio mobilisan tokom bombardovanja, te o tome napisao knjigu pod naslovom „U bizarnom ratu iz nevolje“.

– Menadžeri Severine nisu znali gde su Blace, ali su proverili i videli da smo mi ozbiljni. Da smo sve prethodne izvođače plaćali, i da s nama iz Blaca nema problema. Severina je tražila jedino apartmanski smeštaj, mi nemamo uslove u gradu, ali smo hteli da joj obezbedimo u Brzeći, međutim, ona je rešila da posle koncerta ode u Beograd. Prošle godine nam je bio Karpov, igrao simultanku. A ove godine je realna bila Severina. Mi smo ponudili uslove i oni su prihvatili. Kod nas je Balkanika imala najveći svoj koncert u Srbiji. Kod nas su bile Zvezde Granda, kad niko nije znao njihov značaj, tek su počinjali tu priču. Bio je i Aca Lukas, Željko Samardžić… Ovo sa Severinom je odjeknulo, mi smo znali. Nama je bitno da se čuje za Blace, jer onda naši ljudi koji proizvode voće i rakiju imaju najbolju ulaznicu za svet. Onaj ko jednom dođe na „Šljivijadu“, dolaziće opet – priča nam predsednik opštine, dok glavnom ulicom šeta Radovan Raka Radović i ljubi se po tri puta sa poznanicima koje je sreo. Predsednik opštine nam priča da su ga malo nervirali naslovi u tabloidima: „Gladni leba, a plaćaju Severinu 20.000 evra“, veli da cifra nije tačna, a i nema gladnih. Drugo, podvlači, troškove koncerta pokrili su lokalni privrednici, a sve će im se to vratiti: „Mi nemamo pare za neku jaku reklamu ko Palma. Nego će se ovako čuti za nas“, kaže Milosavljević.

Dok je glumac Aleksandar Dunjić, poznatiji kao Ćirko iz serije „Bela lađa“, kome su okupljeni klicali „Ćirko, Ćirko“, najavljivao dodelu nagrada za najbolji šljivik, najboljeg berača šljiva, najboljeg ispijača meke rakije, a sa bine se čula himna festivala „Znaš li dragi onu šljivu ranku“, jednom sporednom blačkom ulicom oko pola deset promakao je crni džip zagrebačke registracije i uparkirao se tačno ispred glavnog ulaza u Hotel „Jezero“. Iz džipa, praćena policijom, izašla je Severina, nasmejana, malobrojnim novinarima rekla je usput da joj se čini kako je ovde baš lepo, i nestala pored recepcije, tačnije ćoška pregrađenog staklom.

Stotine ljudi počelo je da se skuplja ispred hotela, stigao je vod policije, a gomile klinki, uglavnom u rasponu od devet do petnaest godina sa papirima na kockice istrgnutim iz sveske guralo se ne bi li uzele autogram. Jedna je pevala: „Joj što volim miris kamiona…“, a druga predložila ostalima: „Ajde da spremimo neku koreografiju, da se Severina oduševi…“. Holom se mešaju toplički i zagrebački akcenat, Severinin menadžer dogovara detalje sa komandirom policije. Policija onda izbacuje napolje one klinke koje čekaju autogram, ali one se vraćaju na sporedni ulaz.

Uto, eto ti i Severine u kostimu, kratke pantalone, mrežaste čarape, štikle, deli autograme, slika se sa nekoliko klinki, staje pred novinare.

– Jeste li znali gde dolazite? – pitanje prvo.

– Jesam. Izuzetno sam sretna, i baš mi je drago. Prvi put sam ovde, u ovim krajevima i čestitam na ovoj manifestaciji. Sretno do iduće godine. Za šljivu…

– Je l’ volite šljivovicu? – drugo pitanje.

– Nisam baš od onih koji je piju, a kad je dobra tu i tamo. Nije mi ona omiljeno piće, ali probala sam…

– Hrvatski mediji vas optužuju da suviše pažnje posvećujete Srbiji. Da li je to tačno?

– Mislim da nije – odgovorila je Severina na treće pitanje, i ušla u džip oko koga su vrištale klinke, a onda, u kolima, okružena policijom u borbenim uniformama, prešla pedeset metara do stejdža. Popela se na binu i izazvala trans desetina hiljada ljudi naguranih u glavnoj ulici…

– Dobra večer, Blace, dobra večer lipi momci i devojke – uzviknula je na sceni gde je u pozadini bio nacrtan portret brke sa šajkačom koji u rukama drži šljive.

U bekstejdžu, na štandu opštine, predsednik Milosavljević zadovoljan što je sve uspešno počelo pokazuje nam majicu na kojoj s jedne strane piše: „Gde vam je to Blace?“, a sa druge „To ti je kod Barbatovca“.

Gore na bini, Severina peva: „Rakija se leči vinom, sve ostalo Severinom“, pocupkuju i bake sa maramama, dok neki pijani viče: „Hoćemo Cecu!“.

– Ovde se pretežno slušaju narodnjaci, mnogi su očekivali Zvezde Grande – šali se Miloš Čolić, koordinator Kancelarije za mlade, u majici „Ja volim Severinu, Blace“. Priča da će pevačica na kraju koncerta izvući nagrade za najvernije fanove – neki će dobiti litar rakije, neki teglu džema…

Nenad Miljković, zvani Braca iz Blaca, nazdravlja čašicom šljivovice: „Nikad ovoliko ljudi nisam video na glavnoj ulici. Moje lično mišljenje je da je Severina za ove prostore ono što je Madona za svet. Mada ja volim Gilana“. Pitamo ga šta radi: „Nema posla. Otprilike sam trenutno socijalni slučaj“ – kaže Braca, a čuje se „Gas, gas“, cela varoš koja ima 5.500 stanovnika, plus gosti iz Beograda, Niša, pa čak i iz Sofije, cupkaju, skaču, vrište i aplaudiraju…

– Mi smo se oslobodili Turaka 60 godina posle centralne Srbije, i svakim danom gledamo da tu razliku smanjimo. Zato su neki ovde bili protiv Severine, ali ovo je fantastično – pričali su Blačani.

Skoro dva sata svirke, Severina direktno sa bine ulazi u džip i odlazi.

Negde ispred Kruševca, na semaforu, pola sata kasnije, u kolima sede izveštač Danasa, pevačica Ivana Jordan, glumac Dunjić zvani Ćirko, kada se u suprotnoj traci zaustavlja onaj crni džip ZG tablica. U njemu Severina sama sa vozačem, gleda auto-kartu. Skreću levo, a mi bližim putem desno. Kod Pojata, zaustavljaju nas saobraćajci. Glumac Dunjić kaže predstavniku MUP-a, malo zbunjenom jer je video Šojićevog Ćirka: „E burazeru, sad će iza nas da naiđe jedan crni džip. Zaustavi ga, majke ti, unutra ti je Severina, možeš s njom malo da popričaš„. Policajac je valjda mislio da je u toku skrivena kamera, kada je tuda, iz pravca Ćićevca i Stalaća, pola minuta kasnije, projurio crni džip, sa Severinom na suvozačkom sedištu.

Dele sudbinu juga

– Ovaj kraj, nažalost, deli sudbinu celog juga, jer jug počinje ovde na desetak kilometara, mada smo nekom našom snagom uspeli da se izvučemo. Zato što imamo najbolju privredu u Toplici, bolju nego Kuršumlija i Prokuplje zajedno. Mi smo statistički nerazvijena opština, ali nemamo društvenih preduzeća, imamo dva miliona stabala šljive, 50.000 tona je proizvodnja, dnevno dajemo 60.000 litara mleka, imamo destileriju od tri miliona litara kapaciteta, i tri mlinsko pekarske firme koji si lideri u tome. Mi smo jedina opština u Srbiji gde je na vlasti koalicija Zajedno za evropsku Srbiju sama na vlasti, od 29 odbornika DS i G17 imaju 15. Vlast je demokratska od 2000, a i Zoran Đinđić je rodom bio iz ovog kraja, pedesetak kilometara odavde – priča predsednik SO Blace.

Otvorio kineski ambasador

Manifestaciju „Dani šljive“ je otvorio kineski ambasador u Srbiji, a zatvorio državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Pored Severine, koncerte su imali Ivana Jordan, Đorđe David, dok je nedelju dana ranije tu snimana i „Žikina šarenica“, kad je gostovao Leo Martin.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari