Iako su još u drugoj polovini 19. veka đaci nižih gimnazija i realki u Srbiji detaljno izučavali građu zemljine kore – minerale i stene, a mineralogija se kao predmet od 1853. predavala na beogradskom Liceju, u srpskoj prestonici danas postoji samo jedno izložbeno mesto na kojem se može videti lepota i raznovrsnost mineralnog i petrološkog sveta, do čijeg značaja drži svaka država koja brine o sebi i svojoj budućnosti.

Reč je o zbirci – muzeju Rudarsko-geološkog fakulteta (RGF). Nalazi se na četvrtom spratu zgrade Prirodno-matematičkog fakulteta, gde rade dva departmana RGF: za mineralogiju i kristalografiju, i za petrologiju i geohemiju.

Za razliku od Prirodnjačkog muzeja, koji takođe ima mineralošku zbirku, ali nema stalnu postavku, zbirka RGF ima izložbeni prostor, ali nema status muzeja.

– Zvanično nismo muzej, nego zbirka, jer pripadamo Univerzitetu. Smatramo se muzejem zato što imamo izložbeni prostor. Iako smo otvoreni za javnost, nemamo nikakve finansije. Ne finansiramo se ni preko fakulteta. Zbirka je namenjena studentima RGF, ali i drugih fakulteta. Muzej je otvoren i za ljubitelje minerala i stena, jer nema drugog mesta na kojem bi mogli da vide ovakvu zbirku, osim kada organizujemo izložbe – kaže za Danas Alena Zdravković, diplomirani inženjer mineralogije i kustos Zbirke – muzeja RGF.

Muzej ima 4.500 eksponata iz Srbije, bivše SFR Jugoslavije i iz celog sveta. Čine ga zbirke koje su poklanjane od osnivanja na Velikoj školi do danas, uključujući poklon zbirke stranih instituta, mineraloških muzeja i profesora RGF, koji su tokom svog geološkog rada sakupili izuzetne primerke.

Najstariju u Muzeju i ujedno prvu mineralošku zbirku u Srbiju doneo je 1835. Sigmund Avgust Volfgang baron fon Herder (1776-1838), vrhovni rudarski autoritet Saksonije. U Srbiju je došao na poziv kneza Miloša Obrenovića da ispita ovdašnje rudno bogatstvo i tom prilikom iz Frajburga svom domaćinu na poklon doneo 500 primeraka minerala iz različitih svetskih lokaliteta.

Zahvaljujući baronu Herderu Srbija je dobila prve zapise o svom mineralnom blagu i banjama, na osnovu kojih su kasnije pronađena ležišta bakra u Majdanpeku i Boru i otkrivene Brastovačka i Soko Banja. Knez Miloš je barona za rad na terenu i mineralošku poklon zbirku nagradio sa 1.000 dukata i sabljom, za nemačkog naučnika specijalno iskovanom i ukrašenom s 118 brilijanata. Iz „baronove zbirke“ do danas su sačuvana 254 uzorka, a najveće zasluge za njihovo pronalaženje ima bivši kustos Muzeja mineralog Slavica Blagojević.

Na samom kraju 19. veka u mineraloški kabinet Velike škole stigla je iz Petrograda poklon zbirka Rudarskog instituta carice Katarine Druge. Ovu zbirku poznatu kao petrogradska priredio je čuveni ruski mineralog Meljnikov, po kojem je nazvan i jedan mineral – meljnikovit. U Beograd je doneta zahvaljujući pukovniku Ljubomiru Hristiću, tadašnjem vojnom atašeu u Petrogradu, imala je 1.525 uzoraka, sa posebno lepim primercima zlata, srebra, topaza, smaragda, berila, cirkona, turmalina, vezuvijana…, kao i retkih minerala sa Urala i iz Sibira. U Muzeju minerala i stena čuva se 95 odsto Petrogradske zbirke i na njoj, prema rečima Alene Zdravković, vežbaju studenti, a koristi se i za naučnoistraživački.

– Tu su i zbirke iz Amerike, Kanade. Imamo francusku zbirku koja broji oko 1.400 uzoraka. Veoma je značajna i srpska zbirka, kao i pokloni profesora našeg fakulteta. U muzeju se nalazi 4.500 različitih uzoraka minerala i stena, što je jednako sa brojem različitih mineralnih vrsta koje su otkrivene u prirodi. Da ne bude zabune, zbirka nema sve otkrivene mineralne vrste, nego toliko različitih uzoraka, jer se neki ponavljaju – napominje Alena Zdravković.

Iako su uz mineralošku zbirku ranije bila izložena i lična dokumenta i predmeti čuvenih srpskih naučnika: Josipa Pančića, Jovana Cvijića, Jovana Žujovića – kustoskinja Zdravković kaže da se oni sada čuvaju u arhivi, gde se nalaze i originalna dokumenta i spisi popisa minerala iz 1889. i 1930 godine.

Vitrine u muzeju organizovane su prema sistematici minerala – od samorodnih elemenata, kojima su ovde pridodati i meteoriti, preko sulfida, sulfo-soli, oksida i hidroksida, karbonata i sulfata do glavnih predstavnike svih grupa silikata, koji spadaju u petrogene minerale čine 89 odsto minerala u stenama. Tu su i vitrine sa stenama i fosilima.

Poklon zbirke izdvojene su u posebne vitrine, kao i uzorci iz rudnika Trepča, jednog od najznačajnijih olovo-cinkanih ležišta ne samo u Srbiji, koje je planetarno poznato po jedinstvenoj kombinaciji minerala, njihovoj lepoti, savršenim kristalnim formama i veličini. Iz Trepče potiču krupni kristali sfalerita, galenita, kalcita, dolomita, rodohrozita i drugih minerala izloženih u Prirodnjačkom muzeju u Londonu, gde su dospeli zahvljujući koncesiji koji su Englezi i Nemci u Kraljevini Jugoslaviji imali na eksploataciju Starog Trga.

– Uzorci se nabavljaju preko berze, interneta i saradnje s kolegama iz drugih institucija i fakulteta širom Evrope i sveta. Dobijaju se i kao pokloni ili preko razmene, jer je značajno doći do tipskog minerala, koji potiče sa određenog lokaliteta i tu je otkriven – ističe Alena Zdravković.

Prema njenim rečima, osim jedinstvene mineralne asocijacije Trepče, „tip minerali“ za Srbiju su i oksidi antimona: sernamontit i valentinit, kojih ima u Zapadnoj Srbiji, u okolini Zajače i Stolica, pegmatiti Bukulje, Cera, Pasjače, Kukavice. U čuvenim pegmatitima Cera pronađeni su varijeteti berila – smaragd, akvamarin, koji se cenjeni kao dragi kamen, kao i lepi i krupni turmalini.

Tu je i jadarit, koji je 2004. otkrila kanadska firma Riotint, koja je imala koncesiju na oblast oko reke Jadar. Ovo otkriće na kratko je izazvalo nacionalnu ali i svetsku medijsku euforiju, jer je geolog londonskog Prirodnjačkog muzeja Kris Stenli saopštio da je preko interneta utvrdio identičnost hemijskog sastava jadarita i „kriptonita“. Doživljaj „Srbije zemlje Supermena“ snizili su mineralozi objašnjenjem da je reč o natrijum, litijum borosilikatu s vodom, koja u mineralnoj strukturi može biti zamenjena hlorom i fluorom, a da je otkriću jadarita prethodio višedecenijski rad srpskih naučnika na terenima Cera i Jadarske doline.

Među „srpskim mineralima“ je i milošin, dok avalit – mineral iz grupe ilitskih glina, s visokim sadržajem hroma, još nema zvanično potvrđen mineraloški status.

Katedra pred gašenjem?

Predmet Mineralogija sa geologijom u okviru „jestastveničnih“ – prirodopisnih nauka, od 1853. na Liceju, preteči Velike škole predavao je Josip Pančić. On je 1867. objavio prvi srpski udžbenik mineralogije. Iako je Katedra za mineralogiju, jedna od najstarijih na BU, osnovana je 1880, danas postoji opasnost da se ugasi zbog nedostatka novca i kadrova.

Kronštedtit – svetska retkost

Rudnik Novo Brdo na KiM je, uz Permsku guberniju u Rusiji i nemački grad Kronšet, jedno od tri mesta na svetu gde je pronađen kronšteit, složeni hidratisani fero-feri silikat. Osim što je retka mineralna vrsta, kronštedtit ima karakterističan način pojavljivanja. Njegovi specifični pločasti agregati grade rozete. Kronštedtit u Novom Brdu pronašao je 1974. mineralog Vlastimir Nikolić, a odredbu minerala izvršio je profesor Dragoslav Nikolić Car.

Milošin kršten po knezu Milošu

Baron fon Herder je prilikom istraživanja starog rudnika gvožđa u selu Rudnjaku kod Kruševca otkrio zeleno-plav zemljast mineral. Uzorke je poneo u Frajburg, gde je utvrđeno da je reč o novoj mineralnoj vrsti. Predloženo je da se zove srbijan ili milošin. Prema baronovoj želji, dobio je ime kneza Miloša Obrenovića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari