Spomen-groblje u Sremskoj Mitrovici podignuto je prema projektu poznatog beogradskog arhitekte Bogdana Bogdanovića 1960. godine na poljani gde su ustaše u Drugom svetskom ratu vršile masovna streljanja sremskih rodoljuba. Samo u vreme zloglasnog Viktora Tomića, koga je u leto 1942. godine poslao lično Ante Pavelić da „umiri buntovni Srem“, tu je jedne noći ubijeno više od 700 Sremaca.

Zvanične brojke kažu da je ovde ukupno streljano 7.950 rodoljuba, uglednih građana Mitrovice, ali i celog Srema. Među njima i slikar Sava Šumanović i narodni heroji Janko Čmelik, Stanko Paunović Veljko, Boško Palkovljević Pinkij i Slobodan Bajić Paja. Oko ove cifre poslednjih decenija „lomila su se koplja“ pa je bilo i „mišljenja“ da je ovde streljano nešto preko tri hiljade ljudi, mada zvanično broj 7.950 još uvek stoji na spomen-ploči..

U sremskomitrovačkom Zavodu za zaštitu spomenika kažu da poslednjih godina o ovom spomen-kompleksu brigu vodi Grad Sremska Mitrovica i da je situacija sada nešto bolja nego ranijih godina. Direktor Zavoda Ljubiša Šulaja navodi da se spomen – groblje redovno održava u smislu košenja trave, čišćenja, osvetljenja i o tome brine nadležno javno komunalno preduzeće.

– Ovaj spomen kompleks je bio više puta na meti vandala. Poslednji put avgusta 2007. oskrnavljena je urna i odnete su bakarne ploče sa imenima stradalih, a teško su bile oštećene i baklje na humkama. Razgovarali smo i sa policijom da pojača nadzor jer su se upravo ovde noću okupljali narkomani – kaže Šulaja i dodaje da svaki put kad stradaju ploče u vandalskim pohodima oni izliju nove i zamene ih.

– Sada smo rešili da stavljamo kamene ploče, jer ukoliko su od bakra ili sličnog materijala odmah budu pokradene. To se dešava ne samo na ovom spomen – kompleksu već i na spomeniku u Laćarku, Grgurevcima i drugim mestima.

Policija je proteklih godina uspela da rasvetli nekoliko slučajeva krađe bakarnih ploča, ali to ne sprečava počinioce da ponovo kradu ili ruše spomenike.

 

Tito nije na prodaju

Impozantna bronzana skulptura Josipa Broza Tita, rad zagrebačkog vajara Frana Kršinića, koja je bila sastavni deo jedinstvenog arhitektonskog rešenja užičkog Trga partizana, uklonjena je sa tog prostora 1991. godine i od tada se nalazi u dvorištu Narodnog muzeja.

– Što se muzeja tiče, spomenik sa trga je ukraden, jer Narodni muzej u Užicu nikada nije dobio nalog Zavoda za zaštitu spomenika kulture da o njemu brine. On je nama prinudno dat da ga čuvamo i mi se o njemu moramo brinuti. Verujem da se više nikada u Srbiji ne može dogoditi da neko demontira spomenik koji je pod zaštitom, poručuje Gogić. U nekoliko navrata, boračke organizacije pokretale su inicijativu da se bronzani Tito, od pet metara i nekoliko tona, vrati na užički trg, a povremeno se javljaju i oni koji bi da ga kupe.

– Zovu ljudi iz Vojvodine, Crne Gore, okoline Požege i sa Zlatibora i žele da premeste spomenik u neke svoje komplekse posvećene Narodnooslobodilačkoj borbi Zauzvrat, nude da plate sve troškove nove postavke o antifašističkoj borbi, koja se priprema u našem muzeju, ali mi ne želimo da prodajemo ni Titov spomenik – kaže Gogić, a potom poručuje: – Trg partizana bez Tita nije trg. Trebalo bi ga vratiti na mesto gde je stajao trideset godina!“

Od spomen kuće – lovačka

Iz vremena dok je ovde postojala i spomen kuća u knjigu utiska iz 1965. godine se upisao i Josip Broz Tito i naveo da je „duboko potresen žrtvama koje su pale za sreću novih pokoljenja“. Kako kasnije o spomen kući izgleda niko nije vodio brigu, ona je uklonjena, a tu napravljena sremska etno kuća koja je kasnije data na korišćenje lovačkom društvu, a dokumentacija se čuva u muzeju i arhivu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari