Tokom svog rada, došao sam do zaključka da je četnički pokret kolaboracionistički, a nikako antifašistički. Draža Mihailović nije izdao nijednu naredbu za borbu protiv okupatora – kaže za Danas istoričar Branko Latas (82), koji je prošle nedelje svedočio kao predstavnik SUBNOR-a u procesu za rehabilitaciju generala Dragoljuba Mihailovića.


U restoranu, u zgradi SUBNOR-a preko puta beogradske Železničke stanice, gde pričamo sa Latasom, on iz torbe vadi knjigu „Saradnja četnika Draže Mihailovića sa okupatorima i ustašama 1941-1945“. Jedan primerak je dao sudijama da pročitaju do sledećeg ročišta, a ovaj koji je doneo, greškom je odštampan – naopačke. Poslednja stranica je predgovor, pa slede prva, druga…, tako se knjiga mora čitati otpozadi. Branko se smeška kada nam nudi knjigu da prostudiramo. Priča nam da su mu mnogi govorili da se ne petlja u to suđenje, da je to danas opasno, i predlagali mu da na svedočenje ponese – pancir košulju.

– Ali ja sve ovo radim zbog istine i pravde. Nemam iskustava sa sudom, ja sam malo pričao, onda su oni malo kucali, tu se dosta izgubilo vremena, ali mislim da možemo dokazati da su četnici sarađivali sa fašistima – kaže Latas.

Od 1960. godine, kaže, bavi se istraživanjem delovanja četnika i Draže Mihailovića, jer je radio u Vojno-istorijskom institutu. Tamo se nalazi oko 120.000 dokumenata četničkog porekla, od kojih su neka iz britanskih i američkih arhiva. Sve to je pretočio u nekoliko knjiga. Pokazuje nam opet onaj primerak odštampan naopačke.

-Tu se nalaze podaci o saradnji Mihailovića sa nacifašistima u Srbiji i van nje. Tu su pisma o ponudi Mihailovića za saradnju sa Nemcima u jesen 1941, kao i sastanak sa njima u selu Divci, zahtev Mihailovića feldmaršalu Vajksu za čvršću vezu sa Nemcima u Srbiji krajem 1943, pisani sporazumi, prema dogovoru Mihailović – Vajks i Nojbaher, o saradnji četnika sa Nemcima u Srbiji, o 10.000 četnika pod komandom nemačkog majora Vajela u borbi protiv partizana, zajedno sa Nemcima, u centralnoj Srbiji sredinom 1944, o ulozi Mihailovića u isporuci hiljada tona žita i plemenitih metala iz Srbije u Rajh, o povlačenju oko 20.000 četnika iz Srbije zajedno sa Nemcima u Bosnu i borbenim dejstvima za račun Nemaca. U zborniku su i Mihailovićeva pisma iz aprila 1945. Paveliću i Stepincu s predlogom zajedničkih napora da se zaustavi napredovanje partizana… – nabraja Latas.

Pokazuje nam i četničku mapu velike Srbije, kojom se svojataju, kako kaže, cela Bosna, delovi Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Bugarske i Albanije.

– Ako sad rehabilituju Draži, mi ćemo imati velikih problema i sa tim državama. Vidite, i ovo traženje groba. Mihailovića unosi samo razdor u zemlju. Ja sam pisao predgovor za knjigu Uče Krstića, jednog od oficira Ozne koji je hvatao Dražu, ali nijedan podatak o mestu streljanja tu ne postoji. U poratno vreme nije postojalo pravilo, ni u armiji, ni u policiji, da se pišu izveštaji i zapisnici o streljanju, kao i službene umrlice. U arhivima sam, na primer, u kutiji video sačuvana Dražina ljubavna pisma, koja je pisao raznim ženama iz Rusije, Češke, Rumunije i Poljske, ali nema nikakvog izveštaja o njegovom streljanju. Ja čak mislim da je Draža i na Ravnu goru otišao iz ljubavnih razloga – priča Latas.

Kada je bilo suđenje Draži Mihailoviću, imao je 14 godina, ali, kaže – tada nije ni znao ko je on. Živeo je u Plaškom, u Lici, odakle je posle škole došao u Beograd.

– To suđenje je, kasnije sam shvatio istražujući, bilo legalno i javno. Kazna je bila apsolutno pravična – kaže Branko Latas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari