Životna drama stanovnika Užica koja se odigravala 1941. godine nakon što su partizani oslobodili taj grad od Nemaca smeštena je u novu kompjutersku igricu pod nazivom „Prva ofanziva“, odnosno Užička republika. Igrica u kojoj su glavni likovi mladi partizan Andrija, njegov brat četnički oficir Mitar, britanski oficir Terens Aterton, učiteljica Marica, bolničarka Ivana, Olga iz Narodnog odbora…

Igrica je osmišljena kao visual nova, odnosno kao pripovest. Kao pozadina za igricu po kojoj se likovi kreću iskorišćene su stare fotografije iz tog vremena, odnosno retke fotografije u kojima se vidi život u oslobođenom Užicu. Radnja igrice koju je osmislio gejm dizajner Ranko Trifković zamišljena je tako da igrač upozna život u Užičkoj republici, na oslobođenoj teritoriji, kao i dileme glavnih junaka.

– Igrica „Užička republika“ će se najviše baviti životom u Užičkoj republici. Glavni junak je Andrija, mladi komandant čete koja je učestvovala u oslobađanju Užica i koji se nada da će uspeti da zaprosi svoju devojku da bi imali normalan život. Istovremeno, nada se da će uspeti da objasni vrhu partije da je on zaljubljen u komandirku neke druge čete. Imaće probleme gde da nabavi oružje i municiju za četu, da li će uspeti da zadrži železničku četu u okviru Radničkog bataljona, da li će se dokazati kao dobar komandant i dobiti još kredita. Dakle, život i priključenija u Užičkoj republici, objašnjava Trifković.

Kako dodaje, iščitavajući knjige shvatio je da su se svi nadali da će nemačka okupacija potrajati dva-tri meseca i da će Nemci polomiti zube na ruskom frontu.

– Igra nije ideološka. To je igra u kojoj glavni junak ima brata četničkog oficira, koji su takođe učestvovali u oslobađanju Užica. Lično, ne mislim da je rehabilitacija četničkih pokreta dobra stvar, jer postoje dokumenti. Četnici su paradirali sa ustašama u Zagrebu, predali su Nemcima 150 partizana… Nemci su pedantan narod, pa su tačno zapisali ko je uzimao koliko oružja i municije. Ako postoji neka tragedija četnika, onda je u tome što su bili suviše kratkovidi da uvide da je fašizam veće zlo nego komunizam. Činjenice su naprosto takve – četnici su zajedno sa partizanima učestvovali u oslobađanju Užica, ali su brzo počele političke nesuglasice i ubrzo su četnici počeli da sarađuju sa Nemcima. Prvog novembra 1941. su četnici napali Užice s namerom da ga osvoje, ali su ih partizani razbili i oterali sa Ravne gore. To će biti mali strateški element u igrici, jer će igrač moći da raspoređuje jedinice i izabere da li će da odbrani Užice ili će da progoni četnike – objašnjava Trifković.

On dodaje da je igrica osmišljena tako da „svaki dan bude jedna akcija“.

– Igrač odlazi u bolnicu, posećuje svoje borce, štab, inspekciju fronta, a kada dođe 38. dan, četnici su napali Užice i onda im se suprotstavlja sa svojim borcima, sve do 67. dana kada su Nemci napali Užice, navodi Trifković.

Na pitanje o mogućim kontroverzama koje će najverovatnije uslediti, Trifković ističe da će ih svakako biti, jer je to tema koja je mitologizovana i koju „svi vrlo lično primaju“, pa će verovatno „imati 1.001 zamerku“.

– Igrica nije zasnovana na političkim, nego na ljudskim odnosima. Istorijski aspekt me ne zanima mnogo. Za mene je ljudsko dostignuće da su neki ljudi uspeli da naprave život i rad u slobodi usred jednog zaista mitološkog rata borbe protiv zla. Partizani i čitava narodnooslobodilačka borba je period koji je bogat ljudskom dramom. To su i stravične i tople priče istovremeno. To je, bez obzira na to kako to doživljava bilo ko u Srbiji, bilo jedno smutno vreme, čak smutnije i od našeg. Igrač može sam da odluči šta će biti u igrici. Mnogi od tih aktera u narodnooslobodilačkoj borbi mogli su da izaberu da li će levo ili desno – objašnjava Trifković.

On kaže da je razmišljao na koji način, koje teme i koji pristup da zauzme i da je zaključio da je ta priča zahvalna za čitav niz igara.

– Postoji jedno svetsko takmičenje koje se zove Nano reno, koje se svakog novembra događa u Americi. Reč je o igricama – visual nova, odnosno igrama zamišljenim da budu više pripovedanje nego klasične igrice. Taj žanr je sve popularniji u Americi, ali je jako popularan i u Japanu. Probao sam da vidim šta može da se uradi za mesec dana, jer se taj sajam održava u novembru i došao sam do toga da je Užička republika, odnosno Prva ofanziva, zapravo najpogodnija. Amerikanci i Britanci koji rade na igrici su bili zapanjeni kako ne znaju da se neko 1941. suprotstavio Hitleru i da je to bila teritorija na kojoj je živelo milion ljudi. Ovo je priča o borbi za slobodu koju uopšte ne znamo, a trebalo bi da nam je bliska, jer Drugi svetski rat je na Zapadu još mitološki rat, borba dobra i zla – navodi Trifković.

Uzor za likove

Na pitanje da li su imali uzore za borce, Trifković objašnjava da za mnoge nema detaljnijih podataka.

– Lik komandanta Andrije je zasnovan na liku Andrije Đurovića, komandanta Radničkog bataljona, a ja sam izmislio da je njegov brat četnik, jer nam je trebala drama. Imaćemo komičnog lika Britanca koji se više brine za čaj i popodnevnu dremku nego za partizane i Nemce, a koji je zasnovan na liku diplomate Terensa Atertona. Biće i političkih intriga, jer Andriju sprečavaju nekakvi ambiciozni likovi u partiji da postane komandant. Ne pravimo ništa crno-belo, nego pravimo avanturu kroz koju igrač prolazi – navodi Trifković.

 

Ko pobeđuje?

– U igrici nema pobednika. Pobeđuje igrač koji uspe da na najbolji način zaštiti Užičane i štab i borce i civile. U tome je i tragedija ove igre, što na kraju pobeđuju Nemci, jer oni ostaju živi.

 

 

 Do juna premijera

Igrica „Prva ofanziva“ biće predstavljena javnosti do juna na internetu i domaćoj i svetskoj javnosti, objašnjava Trifković i dodaje da se nada da će u međuvremenu uspeti da nađu sponzora da bi završili igru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari