Iako se prema zvaničnim saopštenjima udeo sive ekonomije u Srbiji kreće između 30 i 35 odsto, privrednici tvrde da je taj procenat daleko veći, i da se više od polovine prometa, u nekim granama i preko toga, odvija mimo legalnih kanala. Još veći problem je to što država nikako da pronađe sistemski model za suzbijanje te, za društvo i ekonomiju razarajuće pojave a čitav teret borbe svaljen je na kontrole Poreske uprave i delimično na inspekcije rada.

– Problem je ipak mnogo ozbiljniji, jer ni Ministarstvo ni poreznici ne mogu po svojim ovlašćenjima da dopru do generatora crnog tržišta, pa njihova kontrole liče na demantije – skupljaju perje rasuto iz aviona. Bez odgovora ostaju dva ključna pitanja – odakle potiče roba kojom se trguje u sivoj zoni i kada će početi unakrsna kontrola poreskih obveznika.



 

– Poreska uprava se bori protiv sive ekonomije u skladu sa svojim nadležnostima i kapacitetima, najviše kroz aktivnosti poreske policije i terenske kontrole. Pored toga, Poreska uprava daje punu podršku radu Koordinacionog tela na suzbijanju sive ekonomije delujući u dva pravca, podsticajno sa jedne strane i kroz povećanje fiskalne discipline sa druge – kažu za Danas u Poreskoj upravi.

U toj instituciji podsećaju da su od početka godine do kraja avgusta otpočeli kontrolu i kod 306 poreskih obveznika koji su obavljali neregistrovanu delatnost, a 54 kontrole su još uvek u toku. Ukupan efekat iznosi 14,6 miliona dinara, od čega samo vrednost oduzete robe iznosi bezmalo četiri miliona, kažu u PU.

Osim neregistrovanih „privrednika“, poreznici gotovo svakodnevno obilaze trgovine i ugostitelje, posebno na većim manifestacijama poput Sabora trubača, Egzita, ili raznih turističkih smotri. Rezultati su porazni i bez tendencije da se poprave. Iako inspekcije najavljuju da će obilaziti ugostitelje i trgovine, gotovo posle svake masovnije kontrole ispostavi se da je, u najmanju ruku polovina obveznika imala neprijavljene radnike ili prodaju bez fiskalnog računa. Postalo je očigledno da takve kontrole, mada neophodne, ne mogu ozbiljnije da suzbiju nelegalan promet i da neka karika u borbi nedostaje.

Nekoliko privrednika sa kojima je Danas razgovarao o problemu sive ekonomije, ili preciznije crnog tržišta roba i usluga, tvrdi da je za svođenje u podnošljive granice presudna politička volja.

– U našem sistemu ne postoji sistem kojim bi se pratio put robe od uvoza, na primer pa do krajnjeg plasmana. Ili od proizvođača do prodavca. Veliki dobavljači bez ikakvih problema mogu da prenesu preko granice, po fingiranim niskim cenama čitave kontingente turske ili kineske odeće, i da sve to puste bez razduživanja, na crno tržište domaćih buvljaka i mešovitih pijaca. Uz to, postoji i  niz fantomskih firmi koje fiktivnim fakturama pokrivaju te plasmane – tvrdi jedan od preduzetnika.

U takvim „transakcijama“ država je veliki gubitnik. Ona je propustila da naplati deo prethodnog PDV-a, jer je nabavna cena pri uvozu nerealno smanjena, zatim ne naplaćuje ni naknadni PDV, jer je roba „nestala“ iz legalnih tokova, prodaje se na crno, za keš, a državna kasa je uskraćena i za porez na dobit koje bi preduzeće platilo da je promet bio evidentiran. Već opšte mesto je i činjenica da najveću štetu trpe privrednici koji pokušavaju da razviju legalan biznis, koji pored ovakve nelojalne konkurencije nemaju nikakvu šansu da se pozicioniraju na domaćem tržištu.

Usluge u vrhu crne liste



Oko 90 odsto zanatskih usluga, od automehaničara, autoperionica, frizera, molera i električara do vodoinstalatera, naplaćuje se gotovinom, bez ikakvog knjigovodstva i bez plaćanja poreza. U toj grupi su i registrovane ili „divlje“ stomatološke usluge, računovodstvene kao i po obimu najveće, ugostiteljske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari