Napokon jedna dobra vest. U šumi vesti o ogromnim uspesima naših vladara, bez ikakvog vidnog pozitivnog rezultata, saznajemo da je Telekom ostvario ogromnu dobit u prošlog godini. Da ne bude zabune, to je isti onaj Telekom koji se po rečima predsednika Vlade mora prodati, jer se njime loše upravlja.


Rezultati prošlogodišnjeg poslovanja Telekoma, kako nas je obavestila sva dnevna štampa, impresivni su: poslovni prihod iznosi oko 1,17 milijardi evra; neto dobit pre oporezivanja iznosi oko 170 miliona evra; zaduženost je smanjena na oko 550 miliona evra, pa time i ukupni rashodi za čitavih 17,2 odsto, itd…

Rezultati poslovanja jasno ukazuju na činjenicu da je za državu, odnosno njene građane, mnogo bolje da se Telekom ne proda. Ta bi transakcija možda donela momentalnu relaksaciju budžetu, odnosno osigurala likvidnost državnog trezora, ali samo na kratak rok, što bi za posledicu imalo mnogo jači udar nakon šest meseci. Zašto je to tako, pokazuje sledeća gruba računica.

Ne znam na koji način je vrednost Telekoma utvrđena na 2,43 milijarde evra, jer dohodovna metodologija pokazuje mnogo više. Na osnovu utvrđene vrednosti, a izgleda svesni da je veća, Vlada je utvrdila početnu cenu od 1,4 milijarde evra za 51 odsto akcija. S obzirom na učešće dva paketa akcija, od utvrđene cene naš deo od 31 odsto je 840 a grčki 560 miliona evra. Dakle, naš budžet može očekivati priliv od 840 miliona evra, ali ne pre kraja ove godine. Do tada se likvidnost trezora mora finansirati trezorskim zapisima, ili komercijalnim kreditima. U svakom slučaju, na kamate će otići oko 80 miliona evra, odnosno, onih 840 miliona evra će spasti do kraja godine na manje od 760, a od prodanih akcija više neće biti nikakve koristi.

U slučaju da se Telekom ne proda, u toku ove i narednih godina, može se očekivati sledeći efekat:

* Bez daljih poboljšanja upravljanja, iznalaženja unutrašnjih rezervi u materijalnom i humanom resursu, može se očekivati najmanje isti prihod i blagi rast profita.

* Nivo investicija znatno će opasti zbog smanjene potrebe uvođenja novih instalacija i opreme, kao i konstantnog smanjenje cena materijala i opreme. Uostalom, teška vremena traže i radikalnije mere, pa se u kraćem periodu od dve do tri godine, može potpuno odustati od investicija, a da se ne naruši integritet i kvalitet usluga, što će dovesti do povećanja neto dobiti. U poslednjih nekoliko godina Telekom je investirao oko 220-250 miliona evra godišnje.

* Planirano razduživanje do sredine 2012. se može reprogramirati i na taj način povećati neto dobit. Ukoliko bi se dug po osnovu kredita za kupovinu Telekoma Srpska, reprogramirao sa odgođenim plaćanjem na godinu dana, onda bi se oslobodilo oko 550 miliona evra umanjenih za jednogodišnju kamatu na poček.

Kada se sve ovo ima u vidu, neto dobit Telekoma u ovoj godini mogao bi da se kreće između 900 i 950 miliona evra. Država bi od toga dobila sledeće:

* 90 – 95 miliona evra po osnovu poreza na dobit kompanije;

* 648 – 684 miliona evra po osnovu dividendi na 80 odsto akcija.

Dakle, država bi u toku ove godine, uz ozbiljno planiranje i upravljanje državnom imovinom u Telekomu, mogla da računa na budžetski prihod između 738 i 779 miliona evra, upravo onoliko koliko bi dobila i prodajom, ali u ovom slučaju ne bi trajno izgubila svoju imovinu koja bi i ubuduće donosila budžetski prihod.

(Autor je savetnik za razvoj i investicije)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari