Čast mi je obavestiti vas, čestnejši i uvažajemi publikume, da sam odnedavno postavljen rame uz rame sa Ustavnim sudom Srbije, pa vas umoljavam da to primite na znanje i ravnanje. Kako sad to? V čjom sad đelo? Da opet nisam nešto ispod žita mutio sa Overlordom? Jok! U visočajši rang me je vizdigao advokat Miroslav Grujičić koji mi je – potpisan imenom i prezimenom – uputio otvoreno pismo. Možete ga u celosti pročitati u komentatorluku od 24. 11. 2014.


Pa, šta mi to, ukratko, piše Grujičić? Kaže Grujučić da srpski advokati očekuju da jednu kolumnu posvetim njima i njihovom već podugačkom štrajku. Znaju, kaže Grujičić, advokati da ja nisam pravnik, ali takođe (odnekud) znaju da sam dobro informisan o njihovim problemima sa takozvanim notarijatom. Nije da baš dibidus nisam informisan, ali, vaistinu, nisam do u detalje. Čini mi se da advokati smatraju da im beležnici uzimaju ?leb, pa se kurobecaju i ne daju svoja stečena prava, ama da li su u pravu advokati ili notari, to vam ne bih znao reći. Izgleda da ne znaju ni oni koji bi trebalo da znaju. Ili znaju, pa se prave ludi.

Nego da ne dužim. Advokat Grujičić nabraja zvučna imena i institucije koje su podigle glas protiv zuluma popečitelja Selakovića i primećuje da su samo Ustavni sud i moja malenkost ostali po strani. Iz dubljeg sloja pismeta da se naslutiti da Ustavni sud i ja držimo low profile iz niskih pobuda. Trebalo bi – kaže nadalje Grujučić – da umesto Vulina oplajpičim Vučića. I onda će valjda sve doći u red.

Pa, ajde da učinim advokatima. Nikad se ne zna kad će zatrebati. Overlorde, slušaj ?vamo! Rešavaj taj problem kako znaš i umeš, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što zbog štrajka advokata ne rade sudovi naše zemlje ponosne usled čega – je li – privedene lopuže i siledžije bivaju puštane na slobodu da bi nesmetano nastavili da kradu i umlaćuju. Malo li nam je lopovluka i nasilništva? Ono fakat, nije red da ja kao nepravnik, tebi kao pravniku, savetujem šta da činiš, ama da te pitam nešto (a uzgred da isto pitanje postavim i advokatima i notarima) – jesmo li mi jedina zemlja na ovom svetu u kojoj postoje (otmenije – koegzistiraju) i advokati i javni beležnici? Kako to da nigde – osim u Serbiji – advokati i javni beležnici ne dolaze u sukob interesa? Da se i tu ne radi o nekoj našoj „posebnosti“? Ili – daleko bilo – o nekoj muljavini? Da nismo, počem, opet udarili mimo sveta i dobrih običaja advokatstva i javnog beležništva? Zar je ispod naše časti da se ugledamo na advokatsko-beležničku prakus iz neke od „prijateljskih“ država i da je posle prilagodimo „našim uslovima“? Eto, dragi Grujičiću, ako je Ustavni sud i oćutao, ja sam podigao glas. Uz napomenu da bi advokati postigli mnogo više da su štrajkovali glađu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari