Behu burni protekli dani, već izvesno vreme nije bilo Bulazni dana, što je propust koji se pod hitno mora ispravljati. Ali i tu ima jedno „ali“. Kao što „Srbijom bez komentatorluka“ tradicionalno žari i pali neki tiranin, koji je uzurpirao svu vlast, tako i „komentatorlukom bez Srbije“ autokratski „drma“ jedan đuvegija koji je apsolutistički prigrabio lavovski deo gluposti i lupa li lupa, ne dajući ni pet para na to što mu kolege po tastaturi čame u medijskoj blokadi.

Da pojednostavim i da pređem na stvar: ono što je u Srbiji nekada bio Kodža Miloš, a što je danas Oco Vučić, to je u komentatorluku Famoznog takozvani „Kiki“, tajkun srpskog lupetanja, koji u zasenak baca sva pregnuća ostalih komentatora – a nije da nema konkurenciju – tako da je ponovo „više nego ubedljivi“ pobednik. Evo pobedonosne bulazni.

„Sva sreća“ – piše „Kiki“ – „da opisani slavljenik nije postupio poput slavljenika iz 2000. godine, tj. nije zapalio pumpu. Jer pumpa je puna benzina, za razliku od Skupštine u kojoj je bilo samo starog nameštaja.“ Pretpostavljam da ste dokonali da je Kiki stao u odbranu karlovačkog đuvegije koji je izbornu pobedu svoje stranke shvatio kao neotuđivo pravo da vozi pijan, da preko reda plaća benzin i pritom drži političke govorancije, a da je istovremeno izneo stanovite zamerke na petooktobarska sostojanija i paljevinu Skupštine, umal ne rekoh Rajhstaga.

Kakva gvozdena logika, kakva lakoća asocijacije, vaistinu je jedan „Kiki“. Ali naša – a uzgred i „Kikijeva“ – nevolja je u tome što nije jedan i što je „Kikija“ bezbroj, a još je veća nevolja što se raznorazni „Kikiji“ nalaze na položajima mnogo bitnijim od funkcije lidera komentatora-lupadžija. Uvek će se naći i u SANU, Smajlovićkinu Politiku da i ne pominjem, podosta duševnih dilbera koji će ustati u odbranu „čoveka iz naroda“, „dobrog Srbina“, a zagrajati protiv „elitizma“. Nije taj opštenarodnoodbrambeni praksis jučerašnji, stara je to, teško objašnjiva i još teže iskorenjiva pojava, koja je rezultirala današnjim cunamijem osionosti, prostaštva i pokvarenjaštva.

Tako to biva u sredini u kojoj – što reče Bora Ćosić – slučajna činjenica da se neko rodi kao Srbin automatski znači da je rođeni svake hvale vredan, dobar i bezgrešan. Znamo da tamo gde se relativno i slučajno apsolutizuje caruju relativnost i slučajnost, a takođe znamo da je slučaj komedijant, pa zamislimo sledeći komedijant slučaj. Sve, dakle, isto kao u subotnjoj priči sa benzinske pumpe, osim mesta. Zamislimo da je pijani pobednik vozio krntiju u blizini „Kikijevog“ staništa, pa ga – daleko bilo – roknuo krntijom i polomio „kao Bas“. Da li bi „Kiki“ i onda našao lepu reč za „čoveka iz naroda“ ili bi tražio smrtnu kaznu za „pijanu barabu“?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari