Sad mi je jasno zašto je baba Kurana prestala da se oglašava. Videla žena mračnu budućnost pa se turila u low profile. Takvo je vreme došlo. Prorekneš nekom loše stvari u budućnosti, a on – cap – potegne nož pa te izbode. Upravo to se dogodilo vidovitoj Esmeraldi.

Došlo kod nje neko devojče da se raspita šta joj je činiti, Esmeralda joj posavetovala da raskine sa aktuelnim đuvegijom, mlada dama je poslušala, ali đuvegiji se prorečena budućnost nije dopala, pa je pribegao prastaroj vlaškoj magiji. Kakva je to magija. Jednostavna! Ako ti se ne sviđa proročanstvo, ubiješ proročicu. I sve se (bajagi) vrati na status ante…

Naravno, oglasila su se raznorazna praznovericama nesklona zakerala. A da kako, stali su da zakeraju, vidovita Esmeralda nije „videla“ atentatora? I ja se to pitam? Ova nepredvidiva vremena očigledno nisu naklonjena proročicama i ekstrasensima. Nije oduvek bilo tako. Setite se mračnih devedesetih godina i maltene diplomatskog statusa koji su uživali horoskopdžije, gatare i proroci. Svašta su ti svati (i te dame) proricali sa ekrana srpskih televizora i ni dlaka im sa glave nije falila. I kakva su bila njihova proročanstva? Loša! Kao i Esmeraldina. Ali su – što no se kaže – vršila posao. Kakav sad posao? Sluđivanje ionako sluđenog naroda. Eto kakav. Uspešno su, kako vidimo, obavili taj posao.

Zamislite samo da je neka vidovita Smilja, tamo negde, sredinom devedesetih, prorekla da će se Duško Vujošević i Nebojša Čović izmetnuti u siledžije. Ko bi im verovao? A opet, iako im to niko nije prorekao, Vujošević i Čović su postali siledžije od formata, što je – pretpostavljam – i njih same iznenadilo. V čjom djelo? Vujošević, tu nedavno, uleteo na teren i stao da davi igrača sopstvenog tima, dočim je Čović (u odgovarajućem vozilu i outfitu – džip, trenerka) nasrnuo na tuđina, na novinara TV Kopernikus koji mu se nešto zamerio. Tom prilikom mu je naneo „lakše telesne povrede“ i pročaja, a novinar je najavio tužbu. TV novindžiji toplo savetujem da ne ide na pisarnice višnjih sudova, nego da tužbu odmah stavi u čantru onog mog vuka, koji će već znati šta sa njom da učini.

Samorazumljivo, žutare su momentalno počele da se kao ibrete, što je krajnje licemerno, jer su jedva dočekale da objave vest o „nemilim pojavama“. Dobro, žutarama ne treba zameriti. Takav im je posao. Ali šta radi takozvana država koja i šakom i kapom upumpava pare u „sportske klubove“, temelje našeg nasilničkog identiteta. Nije li vreme da država te klubove odvoji od države i da ih podvrgne privatizacije i „uslovima tržišne privrede“? Pre nego što sportski klubovi preuzmu državu i nazovu je Bokserski klub Srbija, recimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari