Oco nam je, dakle, otputovao u inostranstvo na svečano otvaranje famoznih poglavlja za pristupanje EU, a to znači – i sam Oco uvek na to sluti – da bi u otadžbini ubrzo mogao izbiti neki težak pičvajz. Mi, međutim – narod i senat Famoznog – nećemo trčati pred rudu, strpljivo ćemo čekati razvoj događaja, a međuvreme posvetiti lakšim temama, primerenim takozvanoj pretprazničnoj atmosferi, koja mene, zloslutnog kakav sam, mnogo više podseća na predapokaliptičnu.

Nego – na stvar! Ko ono beše rekao da se đavo krije u sitnicama, zaboravio sam da budem iskren, ali ko god da je rekao – ta mu je bila ka vladičina. Uzmimo primer čitanja novinčina. Nema Srbina koji se ne smatra ekspertom za tu rabotu, a opet, „više nego ubedljivoj većini“ Srba promiču gomile tehničkih sitnica bitnih za pravilno poimanje novindžiluka. Sitnica prva. Kao što deca listom misle da u radiju i televizoru žive mali ljudi koji igraju, pevaju i čitaju vesti, većina odraslih je uverena da novine iz štampe izlaze dva minuta pre nego što će ih oni kupiti, pa kad u novinama ne nađu vest o, recimo, pičvajzu koji se dogodio pre pola sata, onda pljuju po novinama i novindžijama i optužuju ih za neblagovremeno informisanje.

Tako je jedan komentator optužio moju malenkost što – u istorijskom trenutku kada Oco otvara poglavlja – pišem o pošti, a drugi, potpisan lukavim pseudonimom – Lija – kaže da su „veoma indikativni komentari koje kolumnista ne dozvoljava da se vide“ iz čega izvlačim zaključak da jedan komentator očekuje da pišem o stvarima koje se u vreme štampanja Danasa nisu dogodile, a da drugi misli da po svunoć sedim u redakciji i brišem komentare koji mi nisu po volji. Nisu novine – utuvite to đuturumi – Tanjugov telefaks iz koga vesti izlaze na beskrajnoj rolni papira. Mada… Ne bi bilo loše na trafikama instalirati neke aparate na podobije štampača iz koga bi novine neprestano izlazile, a naplaćivale se po metru. Kao… Daj mi jedno paklo laki strajka i metar i po „Politike“.

Šalu na stranu. Dočekasmo i veliki dan u kome je Evropska unija otvorila poglavlja za pristupanje Srbiji. Nemojte se ibretiti. Nije lapsus! Ja sam u napadu akutnog evroskepticizma još pre desetak godina napisao (ili izjavio, ne sećam se više) da neće uređenost starih članica dovesti u red novoprimljene članice, nego da će nered novoprimljenih razdesiti i razbucati stare. Kako sam to znao? Vrlo lako. Na osnovu banalne činjenice da kutlača govana nasuta u litar mleka ne napravi od govana šnenokle, nego mleko pretvori u govno. I tako – mic po mic – Evropska unija je ispunila gotovo sve uslove da bude svečano primljena u Srbiju. A posle… posle će već biti lakše da svi, onako džumle pristupimo Ruskoj Federaciji. Pa da se zajedničkim snagama osvetimo Turcima za Kosovo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari