Teroristički napad u Parizu ponovo je pokrenuo brojna pitanja. Da li je počeo treći svetski rat? Gde će ISIL udariti sledeći put i kako zaustaviti tu terorističku grupu? Kako će Evropa odgovoriti? Ozbiljnije bezbedonosne mere su neophodne, ali se čini da će njihove prve žrtve biti Šengen, time i izbeglice sa Bliskog istoka. Opet, na jednoj strani, čujemo teorije o sukobu civilizacija i religija, a na drugoj pozive na toleranciju i razum. Opet pozivi muslimanima da se izjasne i osude zločin koji su počinili pojedinci koji, sticajem okolnosti, pripadaju islamskoj religiji. Na takve pozive odavno ne odgovaram. Smatram ih uvredljivim, glupim i prikriveno šovinističkim. Zašto bi se 1,6 milijardi muslimana, njihovi verski i politički predstavnici stalno pravdali zbog zločina pojedinaca i terorističkih grupa čijem nastanku je, ubeđena sam, više doprinela pogrešna politika zapadnih zemalja nego islam i čije su najveće žrtve sami muslimani?

Obrnimo situaciju. Možda su neki vojnici SAD pre no što su bombardovali neko selo i pobili civile u Iraku, Avganistanu, Siriji išli u crkvu ili se pomolili Gospodu i Isusu. Da tražimo onda od dve i nešto milijardi hrišćana da se izjasne, pravdaju, izvinjavaju i objašnjavaju da ti zločini nemaju veze sa hrišćanstvom? Gde to vodi? Utuk na utuk, ubistvo na ubistvo, bomba na bombu i ode planeta. A sa njom i „vi“ i „mi“, ma koje vere, nacije, rase bili.

Ovom prilikom ću, ipak, citirati jednog velikog muslimana. Karim Abdul Džabar, legenda NBA košarke je, povodom napada na redakciju Šarl Ebdoa januara ove godine i prozivke američkih medija da se muslimani izjasne, za magazin Tajm napisao: „Kada Kju Kluks Klan zapali krst u dvorištu crnačke porodice, niko ne zahteva od istaknutih hrišćana da pojasne kako to nisu dela kojima ih uči hrišćanstvo. Većina ljudi već zna da Kju Kluks Klan ne predstavlja hrišćanstvo. To je ono za čim čeznemo ja i drugi muslimani – dan kada će prepoznavati teroriste koji spominju imena Muhameda i Alaha, kao grubijane koji se predstavljaju kao muslimani.“

Do tog dana puno će vode proteći Senom i Dunavom. Teroristički napad u Parizu predstavlja evropski 11. septembar, ali ne treba gubiti nadu da će Evropa na ovaj izazov odgovoriti drugačije od SAD. Odgovor SAD na 11. septembar, „rat protiv terorizma“ ojačao je i umnožio teroriste, kao i produbio jaz između muslimana i nemuslimana. Ukoliko Evropa ne pristupi drugačije, ozbiljnije i udruženo sa ostatkom sveta, SAD, Rusijom, muslimanskim zemljama i zajednicama, političkim i vojnim merama, ali i socijalnim kojim bi uspešnije integrisala „svoje“ muslimane, teroristi će dugoročno, biti pobednici.

Da li je drugačiji pristup moguć bez pogleda u ogledalo i suočavanja sa odgovornošću Zapada, time i EU za nastanak ISIL i ostalih terorističkih organizacija? Katastrofalnom politikom i vojnim intervencijama u kojima se broj žrtava ne zna i koje su uništile nedemokratske, ali ipak sekularne države Irak, Sirija, Libija? Sigurno nije. Za to su potrebni hrabri i odlučni političari, kakvih u EU očigledno nema. Ali su zato brojni demagozi i populisti koji će na širenju mržnje i straha, islamofobiji i žrtvovanju demokratije zarad navodne bezbednosti, dobijati glasove.

Zato Putin postaje glavni među svetskim liderima, a Rusija će, nakon priznanja da su njihov avion nad Šarm El Šeikom srušili teroristi, preuzeti vođstvo u borbi protiv ISIL. Ko se seća Krima još?



Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari