Dragi Borise, bi žestok pičvajz u Beogradu u prošlu nedelju. Bogougodnici i rodoljupci zgroženi protivprirodnim bludom i pretvaranjem prestonice u Sodomu i Gomoru, ponovo su – kao ono 2008 – u pravednom gnevu porazbijali i popali sve što su stigli. Najdrčniji među njima drznuli su se da zapale i sedište tvoje stranke, ruke im se dabogda osušile.

Pri tom su ispoljili takvu rešenost da me ne bi čudilo ako sledeći put pokušaju da zapale i tebe. Što se lako može dogoditi – uvek se nađe neka parada pogodna kao povod – ukoliko se ne uzmeš u pamet. Nemoj da te slučajno zavaraju pomirjivi postparadni analitičarski glasovi koji će nerede tumačiti siromaštvom i sportskim huliganstvom. Mani priču. Ono što se događalo u Beogradu bio je još jedan pokušaj državnog udara. Na šta sam te u više navrata uzaludno opominjao u sms-ovima.

Ne sumnjam ja da će – pogotovo sada kada su nepočinioci nasrnuli na tvoju čast i čast tvoje stranke – nepotkupljivi sudovi ispoljiti strogost i utamničiti odgovarajući broj bogougodnika. Neće to, štaviše, uopšte biti loše. Ali, bojim se, neće biti dovoljno. Jer su ti momci samo topovsko meso, izvođaći radova jednog neformalnog udruženja kojem moderna, snažna i bogata Srbija nikako ne odgovara. U tom smislu, apšenja i suđenja ništa neće rešiti, bar ne dugoročno. Sumorna istorija će se ponavljati sve do onoga dana kada izdaš naređenje da se političkim inspiratorima, finansijerima, popularizatorima i organizatorima ritualnih uništavanja Beograda stave muda u procep.

Meni, naime, „demonstracije“ branitelja tradicionalnih vrednosti uopšte nisu izgledale spontano. Naprotiv, delovale su veoma organizovano. Bilo je očigledno, bar nama koji smo služili vojsku u 63. padobranskoj brigadi, da iza svega stoji neko ko dobro poznaje taktiku gradskih borbi. Da bih se obavestio šta se to događa, uključim „naše pravo da znamo sve“, kad na ekranu cvetići, razigrane devojčice i reklame. Onda sam se zatvorio u sobu i bacio pogled u kristalnu kuglu. Tamo sam kao na dlanu video obrise podzemnog političkog lavirinta, a u centru se, ka i vazda, nalazio lik jednog ambicioznog imbecila, inače uglednog političara.

Znam ja da ti nisi sujeveran i da ne veruješ u kristalne kugle i trice i kučine, ali bar ti imaš na raspolaganju izvorišta empirijskih saznanja. Da sam na tvom mestu, pozvao bih u audijenciju šefa Ozne, ne onog kafića na Trgu Republike, nego onog sa Banjice. Neće biti da Oznala nije ništa doznala. Nemoj, brate, ponavljati greške onih američkih pandura koji se ubiše apseći ulične dilere, a ovamo im džakove droge uvoze ugledni građani, besprekorni patrioti. Kao što rekoh, dajem desnu ruku da Udba raspolaže svim podacima i da zna sve veze između državotvornih političkih partija, državotvornih časopisa i nevladinih organizacija i periodičnih građanskih ratova na ulicama Beograda. Sve što je potrebno jeste – da citiram Radeta Bulatovića – da se „stekne politička volja“ i da se demokratski poredak učvrsti i odbrani od vlastoljubivih i srebroljubivih jurodivaca. Ovo upamti: nedeljni puč je propao samo zato što je mastermind prevrata obična morončina. Ali može to pokušati i neko pametniji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari