Pročitah negde da će u Utisku nedelje gostovati Jego ex Sijatelstvo – to je, što no se kaže, must see – pa sam se oko pola devet stuštio u moju TV kafanicu, jer ruter još nisam popravio, niti – ako ostanem u ovoj pameti – imam nameru da ga popravljam.

Rečena kafanica je nedeljom uveče obično prazna, ali preksinoć, ko zna zašto, u lokalu beše poprilično naćefleisanih gostiju. Ne, ne, nije došlo do sukoba interesa, to jest do svađe oko izbora kanala, jer cenjeni kafanicin publikum ne beše zainteresovan ni za jedan od mnoštva bajnih programa. Ali je zato bilo bučno. Nekih četrdeset pet minuta. Posle je veselo društvo podiglo dupeta – dosta im valjda bilo – i otisnulo se u maglovitu decembarsku noć. Ubrzo je otišao i gazda, pa smo u kafančetu ostali samo kelner, Jego ex Sijatelstvo, Olja i moja malenkost. Mir Božiji.

I – šta kažem? Kakav mi je utisak? Pravo da vam kažem, ne znam šta da vam kažem. A – ako me utisak ne vara – ni Tadić to (uglavnom) nije znao. Videlo se, a na momente i čulo, da Jego ex Sijatelstvo nije zadovoljan stanjem u regionu, državi, a najposle i u Demokratskoj stranci; takođe se videlo da je rad da tu – a naročito u DS-u – nešto popravi. Ipak, u televizoru je sve vreme lebdelo (polupostavljeno) pitanja – a da zašto nije stvari menjao dok je bio na vlasti (opet umal ne rekoh na „vladi“? Grehota bi bilo reći – čemu su neki kritičari skloni – da Tadić ama baš nije ništa uradio i da baš ništa nije promenio. Ima, recimo, istine u njegovoj tvrdnji da su političke ideje Demokratske stranke odnele pobedu, iako je stranka izgubila izbore. Vaistinu, ka evroazijskim stepama pogledaju još samo Koštunica, njegove paravojne nevladine organizacije i vanparlamentarni radikali. Ali od svega toga imamo vrlo malo vajde. Jer – pogledajmo – jedva da je ostalo mesec dana do početka Pregovora o pridruživanju, a na lokalnim izborima tuče, maltretiranje novindžijskih ekipa; čuda, dakle, i pokore uobičajena za rane devedesete godine prošlog veka.

Ako je neko propustio Utisak, a rad je da ga vidi, neka ga pronađe na internetu, pa nek gleda, a mi ćemo se pozabaviti nečim drugim, nečim što se ne odnosi samo na DS, nego na sve ovdašnje stranke. Pa da prionemo na posao. Stranka, cenjeni publikume, koja se namerači da uredi jednu državu, mora najpre da uredi samu sebe. Jer – pazite – stranke su, zapravo, države u malom. Tek kada stranka konsoliduje, uljudi i uredi samu sebe, tek kada u sopstvenim redovima iskoreni burazerluk, nepotizam, kriminal i korupciju, tek je onda ta stranka u stanju da – kada se domogne vlasti – isto to uradi i u celoj državi. Ja Tadiću nisam zamerio što je izgubio izbore – u demokratijama se to svima događa – ali mu zameram što nije uredio DS. Zbog toga je osam godina džaba krečio. Lepo se to u nedelju videlo na njemu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari