Spot Borisa Tadića za drugi krug predsedničkih izbora bolji je od onog u prvom – ovde konačno izgleda ko čovek od krvi i mesa, koji malkice krši autonomiju univerziteta, samim tim što je u dvorište svog bivšeg univerziteta doveo celu DS televizijsku ekipu, plus DS statiste koji promiču u dubini totala, plus sebe lično, predsednika DS… Sniman je brzo, to se odmah vidi, jer je portir dvaput izlazio da proveri – „koga ste pitali da tu snimate“ – i garant triput zvao miliciju. Patrola SUP Stari grad napisala je u službenoj belešci: „Legitimisano je lice Tadić Boris, dramski umetnik iz Beograda, neosuđivan, za koga je utvrđeno da se bavi snimanjem reklama za Always uloške. Utvrđeno je da kada se na taj uložak prospe plava farba, i iseče se makazama, ništa ne curi. Zaista impresivno“ – bila su ushićena oba pozornika u majicama sa likom Ivice Dačića.

Na onom prvom spotu, lice Tadić Boris, delovalo je nekako ko bog Zevs u laganoj šetnji Avalskim tornjem, skoro da se naježiš kad ga vidiš, a mislio si, ponekad, da je ipak u pitanju kontrolor letenja koji je izašao na puš pauzu jer je upravo na ekranu izgubio dva „boinga“, i pravi se da je sve u redu.

Bez obzira na proteste mrzovoljnog portira, Tadić nas je ubedio da zgrada njegovog univerziteta postoji, i da se na katedri za psihologiju četiri godine uči „kako postati pošten, vredan, uporan i da uvek držite zadatu reč“. Dakle – psihologija je nauka o poštenju, vrednoći, upornosti i držanju reči. Ko bi reko?

Za razliku od Tadića koji uživo deluje bolje nego na spotovima, Toma na spotovima deluje bolje nego uživo. Fini, topli čovek u patofnama na porodičnom trosedu, šarmantni strikan koji uz jutarnju kafu čita Politiku i živi dokaz da muškarci ne umeju da se šminkaju jer uvek preteraju sa puderom.

Toma nije išao da se slika ispred zgrada obrazovnih ustanova, jer, izgleda, on misli da je bolje biti džak generacije nego đak generacije. A u ovoj kampanji je zaista izgledao kao bokserski džak u koji pesnicu zabije svaki slučajni prolaznik. Zahvaljujući entuzijastima iz medija – saznavali smo, čak, i koliko je imao neopravdanih u osnovnoj školi, da li je kasnio na prvi čas, da li ga je mrzela nastavnica biologije, da li je prepisivao na časovima fizičkog, da li se napio na maturskoj ekskurziji i čupao drugarice za kike…

I posle svega toga, što bi svaki pametan iskoristio da stoički glumi žrtvu, Toma se uhvatio za džak glasačkih listića. Što je u tom momentu ličilo na onu narodnu b(r)ezobraznu uzrečicu koja govori o tome za šta bi se neko ko je rođeni baksuz uvatio, da turi ruku u pun džak određenih stvari. Uglavnom – zahvaljujući svim zainteresovanim stranama – kome se ne povraća posle ove izborne kampanje, taj ima stomak ko džak cementa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari