Ja sam, čestnejši publikume, od rane mladosti bio krajnje sumnjičav prema gromopucatelnim rečima stranog porekla i takav sam ostao i do dana današnjeg.

Poslušajte me sada: čim čujete stranu reč kako se šepuri na mestu istoznačne (a često i milozvučnije) srpske reči, znajte da neko hoće da vas izvaćari ili da vas prevede žedne preko vode. Uzmimo reč „heroj“ koja je u SFRJotu uspešno zamenjivala reč „junak“. Izgleda da ondašnjim ideolozima reč „narodni junak“ nije zvučala dovoljno gordo – ili je isuviše podsećala na „srpske junačke pesme“ – pa je socijalistički Panteon bio popunjen herojima. Onda se dogodilo ono što se dogodilo, pa su narodni heroji otišli u ropotarnicu istorije, a njihove biste u livnice.

Heroji su, međutim, ponovo – i to na velika vrata – ušli u naše živote tokom proteklog Velikog povodnja. I to preko tabloida. Žutare serbske su kao Savu Kovačevića „hiljadugodišnje poplave“ etablirale izvesnog Slobodana Milosavljevića alijas Džamba. Šta da vam pričam? Trogatelnoj priči o Džambu pozavidela bi i legenda o Savi Kovačeviću. Ovako to ide. Džambo je navodno u poplavi izgubio kontakt sa ženom i detetom, ali to ga nije sprečilo da se nesebično uključi u spasavanje starih i nemoćnih sugrađana; to, samorazumljivo, nije promaklo novindžijama, koje su, opet, javnosti uputile apel da se Džambu udeli novčana pomoć. Koja je – i to poprilična – i legla na Džambov račun.

Kada se, međutim, povukla voda, u Džambovoj priči su se pojavile povelike rupe. Doznalo se tako da Džambo uopšte nema ni ženu ni dete, a procurile su i vesti da heroj tokom spasavanja nije bio s raskida da zavuče ruku u džepove spasavanih. Epilog: Džambo je uapšen (ili možda pozvan na informativni razgovor), a žutare? Žutare, kao što znamo, nemaju obraza. Očas će posla one okrenuti list, skinuće Džamba sa herojskog postamenta i uvaljaće ga u obrenovačko blato.

Da ne trčimo pred rudu, da se ne mešamo u rad istražnih organa, pustimo ljude da rade svoj posao. Ali opet ono „ali“. Ukoliko se na Džambovoj glavi nađe dovoljno putera za krivičnu prijavu, ja bih – da sam počem istražni organ – kao saučesnika u poplavnoj prevari kao ravnopravnog saučesnika optužio i redakcije eminentnih žutara. Jer pazite – bez gromoglasnog publiciteta Džambo bi ostao u dubinama anonimnosti i ne bi bio u prilici da čini ono što je činio. Ima tu još jedna stvar. Afera Džambo zapravo razotkriva princip delovanja tabloida koji bi se najtačnije mogao definisati kao pravljenje pite od govana. Sledstveno, kad god ubuduće na naslovnoj strani žutara vidite neki gordi lik, znajte da je u pitanju neki Džambo. Ili bar njegov rođeni rođak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari