Kada Đole Vukadinović na sajtu NSPM objavi neki tekst antiprotivan (a da kakav drugi?) sproću moje malenkosti, odmah se ispod teksta sjati pitoreskni komentatorluk u poređenju sa kojim komentatorluk „Famoznog“ liči na klub diplomaca Kembridža. Redovno čitam te – nazovimo ih – ispisotine, te zvezdane trenutke samosvesne tupoumnosti koji bi – da nije „naprednih tehnologija“ – zauvek ostali skriveni unutar granica nekog od mnoštva ovdašnjih komšiluka i frizeraja.

          

  Glupost NSPM-ovih komentatora tesno je povezana sa glupošću NSPM-ovih urednika i mastermajndova. Ona je neka vrsta simbioze, veštački „glas naroda“ koji ambiciozne NSPM-ovce održava u iluziji da su u pravu. Ko baš ne zna šta će sa sobom, neka ode na NSPM-ov sajt i neka za početak pogleda grafičku prezentaciju teksta Marinka M. Vučinića o kome je ovde već bilo reči. O Neprcovićki ćemo kasnije.

                          Tekst je – kao što i Đoletu i sajtu i autoru dolikuje – nalik na slikovnicu za napredne imbecile. Tu je najpre moja fotografija (inače vlasništvo NIN-a, menadžmentu reaguj) na kojoj se vidi moja malenkost sa prstom na ustima, što bi – pretpostavljam – trebalo da insinuira da ja nekoga ućutkujem, za račun nekoga, naravno. A ko bi taj mogao biti, da se naslutiti iz sledeće ilustracije – naslovne strane „Novog Magazina“ na kojoj se, opet, vide Overlord i moja malenkost. A da slučajno ne bi bilo zabune, ispod je priložen – kako se to kaže? – video isečak mog gostovanja u „Teškoj reči“. I – šta? Neprejebivcima i nedremanima nakon uvida u stanje stvari sve treba da bude jasno. I obično im sve bude jasno.                  

                                     Evo sjajnog primera jedne NSPM-ove komentator-animir-dame kojoj je sve jasno. Gospoja već u prvoj rečenici blagoizjavljuje da je „ponosna na sebe zato što nikada ništa od Basare nije pročitala“. Dobro, de, ima u tome izvesnog razloga za ponos. A zašto dama ništa nije moje čitala? Zato što je – kaže – „imala istančan njuh da tu nešto smrdi“. I to dobro de; ima ovde-onde u mojoj prozi nužnika, izmeta, izlučevina i još koječega smrdljivog, može se to – pod uslovom da nemaš mozak, a da imaš istančan njuh – „nanjušiti“ kroz izlog knjižare. Kad viđi vraga! U trećoj prostoproširenoj rečenici doznajem – i kamen mi pada sa srca! – da je young lady ipak nešto pročitala „od Basare“. A šta je pročitala? Jedan, kaže, pasus u kome da bih „dibidus naružio Srbe“ junaku romana prostački izmišljam prezime Aprcović. Koje, inače, uopšte nije izmišljeno. Nije često, ali je vrlo postojeće. Nasmejah se od srca, čestnejši publikume, orila se ona moja kafanica, pa kad prestadoh da se smejem, odlučih da izmislim prezime za, po običaju nepotpisanu, NSPM-ovu komentatorku. Prvo koje mi pade na pamet beše – gospođa Neprcović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari