Sve češće čujem primedbe da sam pristrasan prema narodnjačkoj koaliciji, a naročito prema džumhurbaškanu Nikoliću. I kako to već ide kod Srba, sumnja je pala na moje koristoljublje. Jeste da su te sumnje neosnovane, ali opet, gricka me savest.

Jego ex Sijatelstvo, za koga sam inače redovno glasao, prozivao sam svako malo, dosađivao mu imejlovima, spočitavao mu i ovo i ono, nabijao mu na nos bolesne kokoške i zapuštene kanale, a o džumhurbaškanu – ni mukajet. Došlo je vreme da se stvar raščisti! Dakle, dragi paranoici, ja svojevremeno jesam imao državotvorne ambicije, ali ne političke nego vojničke. Kao ubeđeni pristalica političkog sistema prosvećenog apsolutizma, ja sam nekoliko dana posle petog oktobra (ruku na srce, malčice naćefleisan) od pokojnog Đinića tražio da me postavi za komandanta Ratnog vazduhoplovstva. Zoran je, Bog da mu dušu prosti, taj zahtev shvatio kao zajebanciju, što je, fakat, i bio. Ali da ga je uzeo za ozbiljno, prihvatio bih se posla. Čak sam razmišljao i o redizajniranju uniformi.

Nego – natrag. Na džumhurbaškana. Kao što Vatikan svojim papama nadeva razna pompezna imena (Gloria olivae, npr.) tako i ja činim sa predsednicima naše republike. U tom smislu bih da smo počem katolici, Tomu Nikolića prozvao Gloria vanitatis, recimo, ali budući da smo pravoslavci, ja sam mu nadenuo ime „džumhurbaškan“ misleći da sam time sve rekao. Pokazalo se, međutim, da nisam. I zato ću pobliže objasniti stvar. Sećate li se onog vica o Bugarinu, inženjeru Stojčevu, koga su Rusi (u okviru saradnje socijalističkih zemalja u osvajanju kosmosa) ugurali u Sojuz 9 i izdali mu sledeće naređenje: Tovarišč Stojčev, redovno hrani Lajku i ne pipaj komandnu tablu! E, takva je stvar i sa džumhurbaškanom. Tim pre što naš Prezidencijalni konak ima vaistinu mnogo sličnosti sa olupanim kosmičkim brodom izgubljenim u svemiru.

Tomislav, međutim, nije Bugarin nego tipičan Srbin, što će reći da je čvrsto uveren da se odlično razume u intergalaktičku navigaciju. Ono jeste, malo ga zbunjuje mnoštvo instrumenata i lampica (tek je zaseo), zazire pomalo od nepoznatih tehnologija, ali đavo ga svaki čas navraća da pritisne neko dugme. Čisto da vidi šta će biti. Za sada, istina, ne pipa sistemske komande, ali i ovako bude belaja. Uzmimo, na primer, masovnu dodelu odlikovanja državnicima koji su, u većini slučajeva, trn u američkom oku. Vrlo važno, reći će neko. Ali važno je. Evo, Ameri neće ni da čuju za autonomiju srpskih opština na KiM. Ali, ko zna. Možda će se odobrovoljiti kada džumhurbaškan odlikuje nekog visokog dužnosnika Al Kaide.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari