I



BOTANIČKA BAŠTA „JEVREMOVAC“



Proleće… Sve zeleno, sve u cvetu… Lahor ćarlija, ptice cvrkuću, bube zuje… Povesma belih oblaka veselo jezde nebeskim plavetnilom… Priroda opet peva iskonsku pesmu rađanja…


II

BOTANIČKA BAŠTA „ANDRIĆEVAC“

Proleće… Andrićev venac sav u cvetu… Lahor ćarlija, ukućani cvrkuću, bube zuje a najviše buba ruse… Na ulazu gardisti paze da ne bane neki peder… Ljudi-žabe vire iz fontane i osmatraju okolinu i Olivera Antića, koji se šunja oko jednog oho-ho sefa sa ordenjem… Ljudi-ribe u akvarijumu ćute… Ljudi-gladiole i ćute i mirišu… I ljudi-suncokreti, i ljudi-visibabe, i ljudi-zumbuli, i ljudi-muškatle, i ljudi-karanfili… Ovde travka, tamo cvet…

Zadovoljni domaćin, s kanticom i lopaticom u rukama (eh, gde je ona stara dobra lopata), usrdno zaliva cvetak po cvetak, a korov nemilosrdno okopava i čupa… Njegova Draginja nije kod kuće – odvela nekud vojsku…

Priroda peva onu staru „Veseli se kućni domaćine“…

III

BOTANIČKA BAŠTA „VEBEROVAC“

Premaleće… Nemanjina sva u cvetu… Lahor ćarlija (Velja 'ladi muda), Tasovac cvrkuće, Zorana zuji okolo, a Rasim u sebi…

Svuda okolo ljudi-cvećke… Iz lukovica procvetale lale – naročito Pavlović, iz lukovića procvetao Pera… Kori zalivena, Antić se sam zaliva, Dule Vujović i Laza Krstić još pupe, dr Neša Stefanović i Selak dikotiledoni, a Žika Obretković zaneseno recituje:

Al' je lep

Ovaj svet

Ovde travka

Tamo cvet…

Dačić se sav rascvetao… Pevuši „Ko bi reko čuda da se dese, da zaborav Đilasa odnese“…

Dragomir Anđelković navija peščani sat, a Gašić fon Klauzevic sredio kupatilo – samo se cakli: nove pločice, novi bojler, novi bide… Sad može baštovan da opere ruke gospodski.

A baštovan, umoran od danonoćnog posla, sedi u leji i misli. Pored njega, u saksiji, bonsai Vulin.

Priroda čeka da se smrkne pa da zapeva „O zar je morala doć' ta tužna nesrećna noć“…

I tako, proleće, opet… A mi u devedesetim, opet…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari