I
BOTANIČKA BAŠTA „JEVREMOVAC“
Proleće… Sve zeleno, sve u cvetu… Lahor ćarlija, ptice cvrkuću, bube zuje… Povesma belih oblaka veselo jezde nebeskim plavetnilom… Priroda opet peva iskonsku pesmu rađanja…
II
BOTANIČKA BAŠTA „ANDRIĆEVAC“
Proleće… Andrićev venac sav u cvetu… Lahor ćarlija, ukućani cvrkuću, bube zuje a najviše buba ruse… Na ulazu gardisti paze da ne bane neki peder… Ljudi-žabe vire iz fontane i osmatraju okolinu i Olivera Antića, koji se šunja oko jednog oho-ho sefa sa ordenjem… Ljudi-ribe u akvarijumu ćute… Ljudi-gladiole i ćute i mirišu… I ljudi-suncokreti, i ljudi-visibabe, i ljudi-zumbuli, i ljudi-muškatle, i ljudi-karanfili… Ovde travka, tamo cvet…
Zadovoljni domaćin, s kanticom i lopaticom u rukama (eh, gde je ona stara dobra lopata), usrdno zaliva cvetak po cvetak, a korov nemilosrdno okopava i čupa… Njegova Draginja nije kod kuće – odvela nekud vojsku…
Priroda peva onu staru „Veseli se kućni domaćine“…
III
BOTANIČKA BAŠTA „VEBEROVAC“
Premaleće… Nemanjina sva u cvetu… Lahor ćarlija (Velja 'ladi muda), Tasovac cvrkuće, Zorana zuji okolo, a Rasim u sebi…
Svuda okolo ljudi-cvećke… Iz lukovica procvetale lale – naročito Pavlović, iz lukovića procvetao Pera… Kori zalivena, Antić se sam zaliva, Dule Vujović i Laza Krstić još pupe, dr Neša Stefanović i Selak dikotiledoni, a Žika Obretković zaneseno recituje:
Al' je lep
Ovaj svet
Ovde travka
Tamo cvet…
Dačić se sav rascvetao… Pevuši „Ko bi reko čuda da se dese, da zaborav Đilasa odnese“…
Dragomir Anđelković navija peščani sat, a Gašić fon Klauzevic sredio kupatilo – samo se cakli: nove pločice, novi bojler, novi bide… Sad može baštovan da opere ruke gospodski.
A baštovan, umoran od danonoćnog posla, sedi u leji i misli. Pored njega, u saksiji, bonsai Vulin.
Priroda čeka da se smrkne pa da zapeva „O zar je morala doć' ta tužna nesrećna noć“…
I tako, proleće, opet… A mi u devedesetim, opet…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.