Vidiš, burazeru, za ovaj posao moraš malo da budeš i psiholog – čuli smo to odavno od konduktera Gradskog saobraćajnog, zatim od policajca pozornika, izbacivača iz noćnog kluba, baba-sere na autobuskoj stanici, portira u prometnoj državnoj ustanovi, trenera provincijskog rukometnog kluba, golmana specijalizovanog za odbranu penala, prodavca na buvljoj pijaci, šibicara & mesara, ali nikada nismo ni pomišljali da i premijer, „vidiš, burazeru, mora malo da bude i psiholog“.


– Gospođo Trivan – pitaće novinar autorku bestselera „1000 (pametnih) pitanja – 1000 (nešto manje pametnih) odgovora“ – koje su kvalifikacije Borisa Tadića za mesto premijera?

– Znate, premijer mora malo da bude i psiholog. Mi nudimo kandidata koji ne samo da je malo i psiholog, on je, faktički, mnogo psiholog. A to nam je i najpotrebnije u ova luda vremena – odgovoriće J.T.

„Da se ja pitam, ja bih proterao autobus ovuda. Nije to tako loše kao što izgleda“ – rekao je još odavno Bata Stojković na onom mostu negde u srpskoj nedođiji. I upao u ladnu vodu sa džepovima punim kamenja, jer most i nije bio tako loš, al’ je bio truo. „Ekonomska situacija uopšte nije tako katastrofalna (kao što govore ekonomisti)“ – rekao je pre neki dan Boris Tadić, malo i psiholog. Ekonomisti su, saznali smo iz podteksta te rečenice, zapravo ljudi koji samo dižu dževu, dok premijeri, jašta, moraju malo da budu i psiholozi. Da ne dižu dževu. Ko u onom vicu: „Koliko psihologa je potrebno da bi se zamenila sijalica? Nijedan. Sijalica će se sama zameniti kada bude spremna.“

Tako da će premijer Tadić, malo i psiholog, pustiti da se kriza reši sama kad bude spremna, a u međuvremenu će odgovarati na hrpu intimnih pisama iz cele zemlje. „Živim sa dragom osobom i u poslednjih godinu dana, otkad je dobio otkaz, primetila sam da priča sam sa sobom. Šta da radim?“ Odgovor psihologa: „Proverite da nema handsfree bluetooth na mobilnom.“ Ili: „Poštovani psihologu… imam 42 godine, u sretnoj sam vezi, zaljubljen, živim jedan normalan život, jedino ne mogu naći posao.“ Odgovor psihologa: „Nađite posao.“ Ili: „Primetila sam da komšija, star 54 godine, poslednjih meseci više puta proverava da li je zaključao vrata od vile na Dedinju, kada izlazi iz kuće, i tri puta obilazi blindirani mercedes da proveri brave. Šta mu je?“ Odgovor psihologa: „Komšinice, ne brinite, to sam bio ja pre nego što sam postao premijer“…

Kao takav, malo i psiholog, Tadić je, dakle, idealan čovek za ovu situaciju. Srbiji je, zapravo, potreban neko ko će širiti besmisleni optimizam kakav viđamo u „telešopovima“. Znate ono – „uz ovaj supermoderni čistač fleka za persijske tepihe besplatno dobijate i mikrotalasnu pećnicu, koja ne radi, i rasparenu (levu) papuču za masiranje stopala. Koja, takođe, ne radi“.

Otud je jasno da ako jednog dana vidite Tadića kako, poput Bate, pliva sredinom reke, nećete moći a da ne priznate: „Ovaj čovek je neuništiv. Da sam ja upao u reku, kakve sam sreće, sigurno bih se udavio. Kako vam to uspeva?“

– Ovakvi kao ja, ne dave se tako lako… U poverenju, u životu moraš biti malo i plivač i psiholog…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari