Dođe njima Kolinda, ode nama Vojvodina! Bar tako smatraju ovdašnji dežurni nacionalhisterici, a i najstariji dnevni list na Balkanu se zdravo uzibretio.

Pretpostavljam da znate v čjom djelo. Hrvatska dobila novu predsjednicu, JexS-ov ex – pajtaš otišao u ropotarnicu istorije, a predsjednica, šta je prvo učinila? Još nije ni zasjela u Prezidencijalni konak na Pantovčaku, a počela da huška na krvoproliće. V čjom tu bilo djelo? Izjavila Kolinda da će se svim silama boriti za prava hrvatske manjine u susednim državama – Srbiji i Vojvodini. E sad, glede te izjave momentalno su se oglasile dve škole mišljenja. Saglasno jednoj, dona Kolinda je samo lapsusirala, saglasno drugoj, predsjednica je to učinila tendenciozno, s pozicija velikohrvatskog nacionalizma i hegemonizma. Šta ja mislim? Zar je to važno? Ali ako mene pitate, ne isključujem ni lapsus ni tendencioznost. Može biti da se Kolinda zanijela, a može biti i da je namerno uvalila dubaru. Znamo mi „ove prostore“, zar ne?

Ono što me je začudilo bila je samozatajnost, da ne kažem baš državnička mudrost, sa kojom je naš „državni vrh“ dočekao Kolindin luping. Iskreno govoreći, očekivao sam burniju reakciju. Ej, more! Overlord se i za bezazlenije stvari maša za nagan. Kad ono – ni mukajet. Da ne bude zabune, mislim da je „ni mukajet“ bio pravi potez. Žestoke državne reakcije na međunarodna lupatanja – poput onog demarša Stejt departmentu zbog bulažnjenja neke američke TV jebilude – nisu ućutkale jebiludu nego su našu državu pretvorile u jebiludu. Konačno, valjda na (fluidnoj) granici Srbije i Hrvatske postoje državni obaveštajni i oružani organi koji pogledaju na drugu stranu mutnog Dunava i prate svaki potez Hrvatskih postrojbi? Nismo valjda spali na nedremanost Čede Antića i Ljilje Smajlovićke. Nego da ne dužim. Leći će ta stvar. Konačno, zlobnici su već primetili da će „Grobar i mesareva kći biti sjajan par“.

U međuvremenu Overlord je sa svitom otišao na Kosovo, ali je istovremeno – zahvaljujući direktnom prenosu u realnom vremenu – bio i ovde i to možda više nego kad je ovde, znate na šta mislim. Sve u svemu – i na Kosovu se poneo poprilično državnički mudro. Nije da je baš bilo „ni mukajet“, ali njegove su govorancije bile daleko od nekadašnje buke i besa, a bogme i od „nebeske Srbije“. Emitovao je, dakle, Overlord racionalne i pomiritelne poruke, ali je ostavljao utisak da je – kao i vaktile Marko – na Kosovo došao pomalo prekasno. Čini mi se da je to i njemu bilo jasno kada je proplakao na otkrivanju spomenika kralju Milutinu. Ako mu je za utehu, nagađam da bi kralj Milutin – da je počem mogao videti na šta će sve izaći – još neutešnije plakao, a da će neki budući Overlord, kada kroz dvesta godina bude otkrivao spomenik ovom Overlordu, kukati na sav glas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari