Famozna izborna tišina puna hipokrizije predstavlja idealan termin za kandidovanje pitanja tipa da li je sloboda istorijska ili antropološka kategorija? Ili, da malo redukujemo opseg pa da se posvetimo suštinskoj dilemi koja proizilazi iz misli Karla Popera, a tiče se odnosa jednakosti i slobode. Poper je uveren da princip jednakosti dezavuiše princip slobode.

                       PRE { text-indent: 2.5cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; }PRE.western { }PRE.cjk { font-family: „Droid Sans Fallback“,monospace; }PRE.ctl { font-family: „FreeSerif“,monospace; }P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

U bezideološkom vakuumu postistorije nestali su i utopijski derivati. Da li baš skroz? Ili, vreme nekih tek dolazi. Možda je i neoliberalizam samo pogrešno protumačen kao nekad komunizam? Koliko su političke religije sposobne da kompenzuju ideološke sisteme i utopije? Mogu li se sintetizovati, recimo srpska „sabornost“ i „protestantska etika“? Ili, da pitanje još više aktuelizujemo: Da li je posle Vebera i Lajbnica nama potrebna Ajn Rend? Dobro, izborna je tišina pa ne idemo u sitna creva, ali se valjda razumemo. Kakav je odnos dela Ajn Rend i Donalda Trampa? Kad znamo da se Ajn Rend nije razumela s Ronaldom Reganom bar kao što se s njim, samo s drugih – „patriotskih“ pozicija nije razumeo Brus Springstin.

Može li „objektivizam“ Ajn Rend pomoći u današnjoj krizi ideologija jer je možda samo „pošteniji“ od drugih idejnih sistema? Baš zato što je lišen hipokrizija „altruizma“ i što sebičnost postavlja kao vrlinu. Kroz odu individualizmu. Nakon ultimativnog „Pobunjenog Atlasa“ – tog „Gospodara prstenova“ individualističke teorije objektivizma, na srpski jezik preveden je i njen drugi najbitniji roman „Veličanstveni izvor“.

Pre neko veče bio sam moderator tribine u organizaciji Libertarijanskog kluba Libek koja je ujedno bila i beogradska promocija „Veličanstvenog izvora“ koga je, kao i druga dela Ajn Rend, u Srbiji ekskluzivno objavio renomirani Albion buks. Bilo je preko sto ljudi. Dupke puno. Uglavnom omladine. Da je suditi po njima, ona Titova da narod koji ima ovakvu omladinu ne treba da brine za svoju budućnost, dobila bi punu naknadnu satisfakciju. Istorijski paradoksalnu, ne levičarsku već libertarijansku.Tribina/promocija održana je u novom prostoru darkvud-dabovskog naziva „Elektropionir“.

U nekoj vrsti, uslovno rečeno, hipsterskog miljea. Jer, tražila se alternativa, pa je i skoro kontrakulturna bila centralna tema, ili ajnrendovski rečeno „centralna svrha“ dešavanja pod zavodljivim sloganom – „Vreme je za moralni preokret“. Nije se mogla ignorisati moralna osvešćenost i teorijska potkovanost publike. Ekstravagantna pojmovna neponovljivost Ajn Rend učinila je i da ova publika bude fanovska. Tražila se društvena akcija, a opet sve je bilo vrlo cool. Nije bilo jasnih tendencija, pa samim tim ni opsednutosti nekom od njih. Više je bilo pokuša elaboracije, traženja paradigme ali, čini se, i previše senzibilnosti omladine lišene iskustva devedesetih za opozicionim aktivizmom iz devedesetih kad se znalo ko su „oni“, a ko smo „mi“.

Cela diskusija bila je inspirativna, ali sa bezbroj paradoksa. Režiser Kokan Mladenović sve je uporedio sa nekom vrstom psiho-seanse. Omoti knjiga Ajn Rend, koji su mene u najboljoj nameri podsećali na potencijalne omote albuma Lajbaha, a u najgoroj na još jednog „natčoveka“, dakle omoti koji su meni unosili antikonceptualnu zebnju, za druge učesnike nisu bili toliko strašni. Kao ni težišne opaske Ajn Rend da altruizam i kapitalizam ne mogu biti kompatibilni, da altruizam ne treba mešati sa dobročinstvom i lepim ponašanjem, da vrlina svih vrlina – sebičnost upravo znači poštovanje drugih uz svest šta je najbolje za emancipovanog pojedinca.

U tezama o „pravednosti“, „integritetu“, „produktivnosti“ i „ponosu“, Kokan Mladenović je video zoru individualnosti. I drugi učesnici videli su kako ideje Ajn Rend rastaču kao hemijsko sredstvo opasne egalitarne i kolektivističke ideologije. Pretpostavljamo i našu istorijsko-mentalitetski sintetizovanu „samoupravnu sabornost“ i povodljivost ka političkim vođama. Ajn Rend je s toga antiharizmatična u svojoj ideologiji „objektivizma“. Ona herojstvo ne vidi u popularnim demagozima, već u nekoj vrsti „menadžerski“ protumačenog ničeanskog resantimana o „natčoveku“ koji je Kokanov „novi Prometej“ i koji je lučonoša individualizma kao otpora parazitskoj svesti.Kokan Mladenović je u slavu individualizma imao nameru da organizuje javno čitanje „Pobunjenog Atlasa“ na štrafti u „Knezu“. Taj „Pobunjeni Atlas“ (Atlas Shrugged) bitno je uticao na intelektualni i politički mejnstrim u SAD, ali i biznis zajednicu. Pa skoro fancy desna pozicija Ajn Rend traži društveni sistem pogodan za inovatore. Glavni protagonista knjige je beskompromisni arhitekta Hauard Rork.

Koja je uloga arhitekture, kao metafore i prakse, u oblikovanju društva?, bila je jedna od centralnih tema rasprave, ali na toj tački, za razliku od drugih, nije se mnogo odmaklo od dogmatizovane i stereotipne kritike „Beograda na vodi“. Složili smo se prećutno da etika delanja zahteva etiku uverenja.

Da li je Srbija spremna za kontroverzne ideje Ajn Rend? Većina učesnika (i fanova) upravo smatra da je tu spas. Da se da mera stvari kapitalizmu. Bilo je inspirativno, pored Kokana, slušati i ostale paneliste – Petra Čekerevca, koji se u okviru Libekovih programa bavi temom objektivizma i delom Ajn Rend, kao i Jelenu Mitrović, asistenta na beogradskom Arhitektonskom fakultetu koja svojim studentima pušta film „The Fountainhead“ kako bi opisala integritet u stvaralaštvu.

Kokan je, inače, dodao da su dela Ajn Rend filmična, ali ne toliko pogodna za pozorišnu adaptaciju.Ajn Rend (1905-1982) rođena je u Petrogradu, u Rusiji. Sa nepunih 12 godina čula je prve pucnje Oktobarske revolucije. Prezirala je kolektivizam i njegovo uporište u takozvanom altruizmu.

Kao posledica nacionalizacije imovine, njenoj porodici je oduzet veliki deo porodičnog biznisa. Ameriku je videla kao meku individualizma. NJena filozofija upućuje na autentičnu intelektualnu pobunu i izgradnju radikalno novog moralnog koda. Filozofija objektivizma tvrdi da realnost postoji kao objektivni apsolut – činjenice su činjenice, nezavisno od čovekovih osećanja, želja i strahova. Razum je čovekovo jedino sredstvo percepcije stvarnosti, jedini vodič za delanje i osnovno sredstvo preživljavanja.

Težila je da populariše svoju kontroverznu definiciju sebičnosti. Ispunjenje svojih sebičnih racionalnih interesa i potraga za srećom je najveća moralna svrha čovekovog života. Sistem u koji smešta svog idealnog pojedinca je laissez-faire kapitalizam gde postoji potpuno odvajanje države i ekonomije. Obraćala se ljudima kojima je dosta izbegavanja, generalizovanja, kompromisa, ustaljenih šablona i mlakih pokušaja da se udovolji svima. Interesantan lik „Izvora“ je i Gejl Vajnard, vlasnik magazina New York Banner, koji je tokom života izgubio ideale i stekao bogatstvo izdavajući novine koje se dodvoravaju javnom mnjenju, pišući ono što publika želi da čuje, i koji tokom romana doživljava moralno pročišćenje.Ajn Rend smatra da kontradikcije ne postoje.

Kad god pomislite da se suočavate sa kontradikcijama, proverite vaše premise. Pronaći ćete da je jedna od njih pogrešna.Uprkos svemu, doza utopizma je ono što čini njeno delo šarmantnim. NJena pozicija klasno je neupitana; ona bi ironično mogla da replicira kao što je Veber cinično replicirao Marksu – „da je klasno svesni buržuj“. Ali, ono što je posebno čini kontroverznom je „etika“ na koju ni levica koje se gadi nije imuna. Klasna pozicija je pozicija razuma. Pa otuda i klasna svest.

Otuda, apsurdno, i čitav niz kontradikcija.Većina Rusa žali zbog raspada Sovjetskog Saveza i želi njegov povratak, kao i tadašnji socijalni sistem, rezultati su objavljene ankete nezavisnog ruskog Levada centra. Rezultati su, bizarno, objavljeni baš na dan ove promocije.Zar nije najveća kontradikcija rasplet u domovini književnice iz koje je pobegla i čijim je egalitarizmom i nomenklaturom godinama nakon toga bila zgrožena – da je upravo ruski – putinovski – kapitalizam obezbedio ono što nikad u potpunosti nije mogao američki. Potpuni trijumf sebičnosti i „sposobnosti“ pojedinca. I sistem koji je skoro farsično prilagođen „sposobnom pojedincu“. Gde biste pre živeli: U Belorusiji Aleksandra Lukašenka ili u knjigama Ajn Rend? Ali, iskreno razmislite.

Osećate li snagu tišine?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari