Eh, čestnejši publikume, u kakvom bismo gnoseološkom mraku živeli da nema moje omiljene žutare, Blica, koji nas je juče prosvetlio biserom istraživačkog novinarstva – vešću da američka NSA „prisluškuje i naš državni vrh“. Nema tu ništa lično, rekao bih. Srbija već odavno nije rogue state, dobili smo i dozvolu da – pod uslovom da imamo čime – letimo u SAD, a poznato je da rečena agencija ne preza ni od prisluškivanja najprijateljskijih država i državnika.

Takvi ljudi tamo sede, vole sve da znaju, a i može im se, mada lično mislim da je prisluškivanje našeg „državnog vrha“ u „bezbednosnom“ smislu čisto traćenje para i vremena. Ako već hoće da sazna šta naši državnici sanjaju i šta im se događa, NSA bi pametnije postupila da se pretplati na ovdašnje žutare. Sve je tu. Crno na belom. Dobro, ne baš sve. Izostavljene su psovke, imena i detalji – ko koga guzi, gde, kako i zbog čega.

Ako se sećate, u šta čisto sumnjam, ja sam ovde u više navrata davao snažnu podršku svim prisluškivanjima i svim nadzorima, to jest – ne svim, nego onima koji se obavljaju pod kontrolom kakvih-takvih država. Može biti da je privatnost svetinja, ali po toj svetinji se mota poprilično pedofila, prodavaca droge i plutonijuma, plaćenih ubica i terorista. Konačno, šta privatnost ima da traži u sajberspejsu i na talasima mobilne telefonije. Oćeš privatnost, stalo ti do intime? E pa, lepo. Ostavi mobilni kod kuće, pored ugašenog kompjutera, pozovi devojku, siđi do reke, ponesi kesu kokica i flašu vina i – i šta? Sve što budeš pričao (i radio) sa devojčurkom za sva će vremena ostati vaša tajna, garantujem Danasovom čašću. Ista tehnika važi i za državnike. Ako nešto hoće da sakriju, neka i oni sa sagovornikom odu na neko pusto mesto. Bez vina. Razumete valjda šta hoću da kažem.

Ne samo, dakle, da podržavam sve vrste nadzore nego se zalažem da se nadzori pooštre i prošire, a sad ću da vam kažem i zašto. Sedim pre neki dan u bašti jednog kafića, maltene u strogom centru grada, a za stolom do mene sede tri đilkoša, sva trojica sa onim nabudženim telefonima formata A4. Momci su očigledno uspeli u životu. Pokazuju jedan drugom snimke devojaka (da l’ golih da l’ obučenih, to se ne vidi) i glasno – da ih svi u bašti čuju – komentarišu, kako bi to rekle novindžije, „obline“ i „guze“. I ne samo da komentarišu nego jedan drugom soče uslikane nesretnice. Šta da vam kažem? Atmosfera kao na trgu belog roblja u Damasku pre dve hiljade godina. Nisam siguran da su uslikane dame (bez obzira na stepen odevenosti) priželjkivale takav izlazak u javnost. Verovatno su računale na to da su snimci za ličnu upotrebu, a eto – ipak se pojaviše u javnosti. Da su imale zvučna imena, verovatno bi se pojavile i u tablodima. Državnici iz ovoga mogu da izvuku pouku. Bezbednosno su najugroženiji kada misle da su najintimniji. A vi sad lupajte glavu šta sam hteo da kažem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari