Luda kuća, cenjeni publikume. Neka studentkinja imenom Katarina, rodom iz Brazila, turila na aukciju svoju nevinost i – da vidite – krenulo joj. Izvesni Japanac, očigledno ljubitelj himena, ponudio joj šeststo soma evra i šta da vam kažem – prodato.

Katarininoj apstinenciji se približio kraj. Ostaće bez nje koliko ovih dana i to pod okolnostima precizno utvrđenih ugovorom. A ugovor – čudo pravne tehnike! Konzument Katarininog himena moraće na pregled da se ustanovi nije li možda zaražen šangirom ili kakvom crnjom i gorom, što bi rekao Nićifor Ninković, „venerskom bolešću“, a dama, dama će morati kod ginekologa po uverenje o nevinosti. Znate kako se ono kaže: čist račun, duga ljubav. Nema laži, nema prevare.

A nije da se devica Katarina nije uzdržavala. Ako je verovati agencijskim vestima, mlada dama ima dvadeset godina. Možda je to bilo presudno da sin izlazećeg sunca odluči da odreši kesu. Ej, more, dvadeset godina, a nevina. Nije to svakodnevna pojava. Da sam počem žensko, da mi je dvadeset godina i da sam, na podobije Brazilke, odoleo iskušenjima puti, možda bih i sam pao u iskušenje da unovčim askezu. Jedan je himen – i ovako i onako nije dugovečan – ali je zato evra šest stotina hiljada.

U vreme sveopšte komercijalizacije, a takvo je naše, priča o Katarini i Japancu može imati dalekosežne posledice po mentalno zdravlje bivših devica. Šta će na to reći mirijade devojaka koje su na oltar ljubavi položile himen bez ikakve naknade? Ono, doduše, Katarina je svečano obećala da će devedeset procenata honorara dati u humanitarne svrhe, naglasivši pritom da u njenom slučaju ne može biti govora o prostituciji, jer, citiram, „nešto što uradiš samo jednom, nipošto nije profesija“. Pa lepo. Možda će to u novom, vrlom svetu biti prihvaćeno zdravo za gotovo. Ali ja, dame i gospodo, kao čovek starog, prevaziđenog sveta i dalje (donekle staromodno) mislim da je svaka dama koja naplaćuje karanje prostitutka. I tačka.

Dobro! Pročitavši vest, pozabavim vam se ja malo istraživačkim novinarstvom i procunjam internetom, prepunim slika nevine Katarine, među kojima promakne, malo čudno za jungfericu, i pokoja golišava. I ne znam šta da vi kažem. Đevojka ko đevojka. Ni lepa, al ni ružna. Srednja žalost. Ne bih da se mešam u lične stvari, ali rekao bih ipak da je Japanac napravio loš posao. Naseo čovek. Za te pare, dakle, za šesto hiljada evra, u prestonom nam Beogradu, u takozvanom Picinom parku, mogao Japanac bi da kara sto deset hiljada lepotica, možda i nevinijih od nevine Katarine, blaguš joj đedu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari