Ubi kiša, cenjeni publikume! Što no kažu – iz drveta iz kamena. A znamo da kiša pogoduje melanholičnim raspoloženjima i, da kažemo, metafizičkim temama. U tom smislu, da bih se uklopio u vremensku prognozu za sutra, neću se mnogo osvrtati na niske (finansijske) udarce kojima se dojučerašnji istomišljenici i partijski drugovi gađaju ispod stomaka.

Ali da ih pomenem, onako uzgred. Milorad je takozvani Mirčić, funkcioner ostatka zaklanih radikala, blagoizvoleo otkriti srpskom narodu i senatu skandaloznu vest da je Mišković davao neke milione džumhurbaškanu, a da je Cane Subotić munuo neke povelike, ali istina dosta manje pare Aci Vučiću.

Skandal je, međutim, izostao. A zašto? Zato što ovde čak i poslednji politički analfabeta zna da su tajkuni (iz čiste filantropije, naravno) štedro darivali kako stranke vlasti, tako i stranke opozicije. Tako je to bilo oduvek, tako je i sada (nemojte se zavaravati) i tako će biti zauvek. To je, da parafraziram Kardelja, sama srž političkog sistema burazerskog pluralizma. Takva praksa je izvesno vreme doprinosila sveopštoj sabornosti, ali znate šta, interesi su krajnje fluidna stvar, pa je zahvaljujući spletu kojekakvih okolnosti nacionalno jedinstvo, da prostite, prdnulo u čabar. I sad – pukla tikva. Na svetlost dana se iznose tovari prljavog veša. I to na sve strane. Nisu samo „naprednjaci“ ograjisali. I oni su uzvratili udarac. Preko onog rčin – čoveka, Cvijana, koji je u jednim uglednim novinčinama izjavio da ga je Đilas molio da mu nekakvim marfetlucima prikrije bogatstvo. (Ako je to tačno, izgleda da je Cvijan osim u Tadićevu sipao LSD i u Đilasovu kafu.) Sve su te senzacionalne vesti, međutim, pale u zasenak aflatoksina, za koje se, evo već druga nedelja, ne zna: ima li ih ili nema. Nego da se mi vratimo na kišne teme, u ovom slučaju glagole „obeležiti“ i „poručiti“, koji mi – masovno i neprestano pogrešno upotrebljavani – mesecima, ako ne i godinama idu na Crven Ban. Dakle – obeležiti. Ta vam nesrećna reč, dame i gospodo, služi za sve i svašta i, kako stvari stoje, ne može joj se stati na put. Praznici se, dakle, u najnovijem novogovoru odavno ne proslavljaju, nego se „obeležavaju“; više se uopšte ničega ne podsećamo, nego to „obeležavamo“. I pročaja. Još je crnja i gora stvar sa glagolom poručiti. Nema više „izjavio“, „saopštio“ ili – najjednostavnije a najtačnije „rekao“ – jok, more. Odasvud pršte poruke. Predsednik Janko je poručio da… premijer Marko je poručio da nikada nećemo… i sve tako nešto. I sve u tom stilu. U tom smislu, i ja imam nameru nešto da poručim u stilu Čika-Jove Zmaja: „Srpska deco, naručuje se kafa i rakija, poručuje se nešto prijatelju preko nekoga. Za sve ostalo otvorite rečnik, pa nađite odgovarajuću reč.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari