Dokopasmo se nekako nove 2013, cenjeni publikume, i to uz minimum gubitaka u ljudstvu i materijalu. Ako ne računamo lakše i teže ranjene u akciji (za sada) nepoznatog umobolnika, koji je na Trgu republike izbo nekoliko osoba, ljudskih žrtava nije bilo, što je dobar znak.

Svi drugi znaci su, međutim, uobičajeno loši. Videlo se to po prednovogodišnjim političeskim sostojanijima. Najpre je Đilas (Dragan, ima li neki drugi) na sednici takozvanog Glavnog odbora DS krenuo u beskompromisan obračun sa levim skretanjima. Dok je on, Đilas, rekao je Đilas, predsednik, DS će, takođe je rekao Đilas, imati jedinstvenu politiku ili je – ovo ja maliciozno dodajem – uopšte neće biti.

Nije se tu Đilas zaustavio. Svi bivši popečitelji – ponovio je Đido – imaju vratiti poslaničke mandate ili se tornjati iz stranke. Ne bih da se, kako se ono kaže, mešam u unutarstranačke odnose, ali ne mogu da odolim a da malo ne prokomentarišem. Što se, dakle, jedinstva stranačke politike tiče, tu se Đilasu nema šta prigovoriti. Vaistinu je glupo da u jednoj stranci postoji nekoliko (uglavnom anahronih i jalovih, prim. a.) politika. Rekao bih, štaviše, da je ta – nazovimo je multipolitičnost – Demokratskoj stranci takoreći došla glave. Bivši Gospodar je osam godina nazivao dobar dan svim četirima stranama beogradske čaršije, a onda – kada su ga sve četiri (s razlogom) oduvale – krivicu je svalio samo na jednu: na Vesnu Pešić i anonimnu „grupu intelektualaca“ koji, bajagi, glasaju za njega na predsedničkim, a ovamo mu „zabijaju nož u leđa“ glasajući za „Preokret“ na republičkim.

Sad je pitanje da li će Đilas, kao čovek posebnog kova, izvući pouke iz skorašnje demokratskostranačke istorije? Još je rano da se o tome donosi sud. On je, fakat, vrlo sposoban operativac i odlučan čovek, ali kao pripadnik takozvane tehničke inteligencije, nije baš upućen u ono čime se bavi, to jest u politiku. Pritom ne mislim na politiku u srpskom značenju te reči, dakle na politiku kao potuljenu vlašku magiju i slavsko palamuđenje. U tom smisli, s jedne strane je dobro što Đilas insistira na jedinstvu stranačke politike, ali je sa druge loše što, bar za sada, ta politika ne postoji. Što, opet, ne znači da je nemoguće profilisati je ukoliko Đido ne ponovi prethodnikovu čaršijofilsku grešku i ukoliko potraži oslonac upravo među onima koje je eks-prezident (pogrešno) označio kao krivce za izborni poraz. A ukoliko Đido i DS i sebe i sve nas kurtališe kojekakvih visokopozicioniranih picopevaca, elebaka i mutikaša, mogao bi, možda, da računa na uspeh. Kakve su prognoze da će se to desiti? Tja, šta da vam kažem. Mrka kapa, dame i gospodo!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari