Radujsja, Serbije, radujsja srpski narode i sentate! Vuko Jeremić, alias Picopevac, izvojevao je još jednu veliku pobedu. Jeremija nam je pre par dana blagoobznanio da je zahvaljujući njegovim nadljudskim naporima i neprejebivoj diplomatskoj veštini naš džumhurbaškan, Nikolić, dobio priliku da održi govoranciju na prvom zasedanju GS UN.

Naše pravo da znamo sve, brže-bolje je cenjenom publikumu prosledila istorijsku informaciju. I to bi tako prošlo – i ja bih, da budem iskren, naseo – da nije bilo sitničara koji traže dlaku u svakom pobedonosnom srpskom jajetu.

Slobodan Pavlović, očigledno upućen u te stvari, objavio je u „Danasu“ kontrablagobznanu saglasno kojoj predstojeći Nikolićev govor u GS UN nije nikakva pobeda, već čista protokolarnost. Dakle ovako: svake jeseni, kad god novi predsednik GS UN stupi na dužnost, sledi ceremonija na kojoj obavezno govori i predsednik države iz koje dolazi novoustoličeni šef vaseljene. Čije su ingerencije, da se slikovito izrazim, otprilike iste kao i ovlašćenja kontrolora GSB. A možda i manja.

Nije ovo ništa naročito novo. Imali smo mi tokom poslednjih dvadeset i kusur godina mnogo poraznijih pobeda od ove Jeremićeve. Može se ipak postaviti pitanje – do kada će to tako da ide – ali takvo pitanje zvuči nekako šuplje, kao izgovoreno u vetar. Zato što će, kako stvari stoje, tako ići dok je sveta i veka. Do onoga dalekog (i sve daljeg dana) dana kada će i proizvođači i distributeri političke magle konačno ukačiti da se njihove lažne pobede vrlo brzo pretvaraju u poraze, pa čak i njihove lične poraze.

Nije, međutim, zgoreg malo podrobnije analizirati poslednju Vukovu, umal ne rekoh Pirovu, pobedu. Uzmimo da protokol nije predvideo Nikolićev govor i da se Vuko, u svom džemsbondovskom stilu, nadljudskim lobiranjem izborio da se Toma popenje za onu slavnu govornicu i održi svetu vakelu. Šta s tim? Srbija je punopravni član UN, govor njenog predsednika ni u tom slučaju ne bi bio nikakva pobeda, jer gotovo svi predsednici gotovo svih država članica UN pre ili kasnije dobiju priliku da prozbore neku sa Ist Rivera. Možda Vukova lažna pobeda insinuira da će Nikolićev govor popraviti imidž Srbije, vratiti Kosovo njegovom vlasniku, Koštunici, i izbaviti Srbiju iz sveopšteg kolapsa. Ništa od toga se neće desiti. Ceremonijalni govor kao ceremonijalni govor. Toma doleteo, Toma održao govor, Toma se vratio. A Vuk nam ostao na Ist Riveru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari