Mora da su ovo veliki dani za Vojislava Šešelja. Samo što je izašao iz mardelja, a već je uspeo – i to bez nekog naročitog napora – da podigne poveliki oblak prašine, ne samo u Srbiji nego (mnogo više) u Hrvatskoj, a bogme i u Evropi. Pitam se gde bi tom čoveku bio kraj da se počem posvetio estradi ili marketingu, oblastima isto tako pogodnim za masovnu kretenizaciju kao i politika? Ali, eto, njega ponela kleta politika.

Prvih dana nakon Šešeljeve repatrijacije izgledalo je kao da će sve proći bez mnogo žrtava u ljudstvu i materijalu. Vojvoda je održao dva-tri govora, dao dva-tri intervjua u kojima se – izuzimajući jedinu novotariju, pomeranje južne srpske granice do Drača – basnoslovno ponavljao, toliko basnoslovno da je na momente izgledao kao dokumentarni film o samom sebi. Naši državnici, vojvodini bivši drugovi, a i ostali, držali su se srazmerno mudro i odmereno, što će im kasnije – kako ćemo videti – biti žestoko zamereno u Strazburu. Da ne dužim: Šešelj je već počeo da se pakuje za odlazak u zaborav, kada su državnici u susednoj nam Hrvatskoj pali u troljetni amok. Zato što je Šešelj izjavio da ne odustaje od projekta Velike Srbije, a još manje od njenih zapadnih granica: Karlobag-Ogulin-Virovitica… dopišite ako sam nešto propustio.

Ovde moram da kažem – hm! I da se zapitam: da li na prostoru jugoistočne Evrope (manimo ostatak kontinenta) postoji i jedan čovek – pod uslovom da nije u ludnici – koji je očekivao da će Šešelj nakon puštanja iz mardelja upisati kurs joge i početi da zagovara bratstvo među ex-yu narodima. Naravno da ne postoji. Ali zato u svim ex-yu zemljama – pa i u Hrvatskoj – postoji mnogo sitnih šićardžija koji ne propuštaju da odigraju, što no se kaže, na ziher. Šešelj je, fakat, Hrvatima ostao u veoma ružnom sećanju, ali Šešelj, ovakav kakav je danas, vaistinu ne predstavlja opasnost ni za koga osim za samog sebe. Ali znate kako se kaže – koga su guje ujedale i guštera se plaši (ili se uoči izbora pretvara da se plaši) – sledstveno čemu su hrvatski zvaničnici zatražili od svojih srpskih kolega da se ograde od vojvodinih invenktiva.

Što narečeni – soj ponositi – nisu blagoizvoleli učiniti. A strogo uzev, nisu ni bili u obavezi, jer je repatrirani Vojislav Šešelj nezgodna, navalentna, neprijatna, ali apsolutno privatna i vanparlamentarna ličnost. Hrvatska se strana s tim nije pomirila, pa je presavila tabak i uputila žalbenicu Evropskom parlamentu u Strazbur. Evropski parlament je žalbu uvažio i doneo rezoluciju zbog koje je ovoga puta u amok pao Overlord Vučić, a koja je i njegove ljute protivnike navela da pomisle da je Šešelj oslobođen upravo zato da bi pravio pičvajze po regionu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari