Je li, more, Overlorde, jeste li odlučili ko će sedeti „na vladi“? Hoće li „na vladi“ sedeti i ministar pravde? Hoće li to biti isti onaj popečitelj ili neki drugi? Ako se pitate zašto vas ovo pitam, sad ću da vam kažem. Imam neke primjedbe na srpsko tužibabstvo i pravosuđe. Srećna je okolnost što ste po obrazovanju pravnik, pa vam je materija, da kažemo, u malom prstu.

V čjom, dakle, djelo? Tu, onomad, izvesni Naši behu napravili nekakav spisak „izdajnika“, podigla se graja u javnosti, pa su organi pravne države pravovremeno reagovali i podigli takozvanu optužnicu, što me je – budući da niko od popisanih nije podigao privatnu tužbu – navelo na pomisao da se inkrimisano delo goni „po službenoj dužnosti“. Stvar – delimično – za svaku pohvalu! Zašto samo delimično? Zato, Overlorde, što je tužibabstvo donelo (po meni apsurdnu) odluku da u „službenu dužnost“ uključi i lica sa spiska. Poziva, dakle, tužibabstvo muškarce i žene sa spiska i postavlja im filozofsko pitanje: Da li se osećate ugroženim?

Nemojte, Overlorde, biti ćutljivi kao Tasovac. Oglasite se! Šta vi, kao pravnik, mislite jesmo li mi, lica sa spiska, ugroženi? Paranoičan kakav sam odmah sam pomislio da nas tužibabstvo poziva u nadi da ćemo mi, popisani, izjaviti da se ugroženima ne osećamo, što bi, opet, tužibabstvu dalo jedinstvenu priliku da optužnicu ne podigne, da se, počem, ne bi zamerilo Našima. I Njihovima. Iza te paranoične pomisli usledila je jedna čisto laičko-pravnička. Da li, recimo, naša tužibabstva pre nego što utuže nekog lopova pozivaju pokradenog da ga pitaju oseća li se pokradenim? Evo, oglasio se u Danasu i moj drug Nebojša Krstić, a.k.a. Krle, do juče državni čovek, takođe lice sa spiska, iz čijeg članka doznadoh da je za neodazivanje na poziv tužibabstva zaprećeno privođenje u bukagijama i globa od sto hiljada dinara! Pravna država, nema šta! Durra lex sed lex! Nema labavo!

Pa lepo, bogami! Naši te stave na spisak za javni linč, a naše tužibabstvo te apsi i globi ako mu ne dođeš na noge da kažeš ono što ono nema muda (ili političku volju) da kaže. Meni ovo liči na pokvarenjačku sprdačinu. A vama? Nije tu kraj mojim pritužbama na srpsko pravosuđe. Evo, već četvrtu godinu se ovako diskusherničan potucam po Višnjem sudu u Timočkoj po neblagovremenoj, protivustavnoj, apsurdnoj, potpuno neutemeljenoj privatnoj tužbi Vukadinović Đorđa nezadovoljnog umetničkom prezentacijom njegovog lika i dela u nekim mojim satirama i u jednom mom romanu.

Kao što tužibabstvo daje sve od sebe da optužnicu ne podigne, Višnji timočki sud daje sve od sebe (i više od toga) ne bi li me nasilno priveo poznaniju prava, onakvog kako ga zamišljaju Vukadinović Sud & Prijatelji. Ima li tome leka, Overlorde? Naoko nema. Ali u stvari ima. Politički, ideološki i sudski progoni efikasno se leče podnošenjem zahteva za politički azil u nekoj beogradskoj ambasadi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari