U svetu neđelju, dražajši publikume, na dan istorijskog ekspozea, namestio sam se pred ugašen televizor već oko sedam uveče i netremice zurio u utuljeni ekran do devet sati, do – pogađate – početka Utiska nedelje kada sam smelo pritisnuo ON.

Bila je to epitimija zbog negledanja Overlordovog izlaganja koje se, kao i mnoga prethodna, nepotrebno prevodi francuskom rečju ekspoze. Gosti istorijskog Utiska behu Boris Begović, Leon Kojen i Dragomir Anđelković. Držim da bi Olja napravila dobar štos da je u studio dovela i Kristijana, da i on prozbori neku o ekspozeu, ali Kristijana RRA turio na index. Nije to bilo jedino odsustvo. Gde je tu Đorđe Vukadinović, pitao sam se, a verujem da se i Vukadinović isto to pitao. Sic transit gloria mundi u zemljama u tranziciji! Na nebu srpske političke mrsomudnjave, kojoj tepaju i analitika, zasijala je nova, Anđelkovićeva zvezda. Svudaprisutan je kao vaktile Vukadin. Uključiš rernu da skuvaš kafu, eto ti ga Dragomirov lik na usijanoj ringli. Toliko je učestao i u Utisku da sam – tabloidan kakav sam – u jednom trenutku pomislio da iz te učestanosti može ispasti neka ljubav.

Razvojni, međutim, put Utiska razvejao je takva, sablažnjiva razmišljanja, nedostojna mojih poodmaklih godina i sedih vlasi. Brzo su se Olja i Dragomir pokarabasili. Olja je ispotiha insinuirala da su na neka kadrovska rešenja bitno uticali Rusi, a Anđelković na Ruse nije dao. Ne bi to Rusi! Gde bi oni. Osim toga, tvrdi Anđelković, Srbija se nalazi u zoni uticaja drugih sila. Onih koje su nas bombardovale. I koje su svojski podržavale Olju i bivšu vlast iza koje je ostala “spržena zemlja”. Anđelković je ipak opravdao novostečeni status “izdajnika”. Iako ima nekih primjedbi, glasao bi za ekspoze.

Za razliku od Begovića i Kojena, koji to ne bi učinili. Begović iz ekonomskih razloga – u koje se zbog nekompetentnosti neću upuštati – Kojen pak iz razloga evroskepticizma. Uzgred rečeno, i Kojen je iskoristio priliku da održi poduži ekspoze o muzejima koji ne rade i lošem položaju Beogradskog univerziteta. Taj položaj je, pretpostavljam, bio mnogo bolji u vreme kada je Koštunica, čovek sa misijom, na fakultete dovodio akademske talibane i mudžahedine halk.

Dobro, šta ja mislim o ekspozeu? Isto što i Kristijan. Još nisam zašao u sitna ekspozeova crevca, ali zapazio sam jednu bitnu stvar: U Overlordovom izlaganju uopšte nema natruha metafizike, mada je uticaj vlaške magije i dalje primetan. Overlord je postupio kao Neo iz Matrixa. Stisnuo je muda, progutao crvenu tabletu i suočio se sa pustinjom realnosti. Izgleda da je prizor koji je video bio jeziv jer je – novindžije su to izbrojale – tokom izlaganja popio deset čaša vode. A šta je moj utisak, možda se pitate? Dosada, eto šta! Izgleda da se ostvarilo proročanstvo agenta Smita iz Belanovice. Srbija je postala dosadna jeziva zemlja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari