Izgleda da je naš Gospodar prekoračio jednu crvenu liniju. Doduše, učinio je to izbivajući iz zemlje, tokom posete Makedoniji, gde je izjavio sledeće: „Srbija nema iluzije da bi mogla da vrati Kosovo u državni sistem Republike Srbije na način na koji je to bilo pre 2000. godine, ali Srbija ne odustaje od pregovora i traženja održivog rešenja“.


Svaka mu je, vala, ka Njegoševa, a naizgled je i značajan pomak u percepciji kosovskog problema. Ali, nažalost, samo naizgled. Jer, podvrgnemo li izjavu ozbiljnijoj analizi, odmah nam biva jasno da je Gospodar u stvari izjavio da se ama baš ništa neće promeniti i da ćemo do nedogledne budućnosti ostati taoci izgubljene teritorije.

Kakvo bi to, počem, moglo da bude „održivo rešenje“ ako je već Srbija svesna da se Kosovo ne može vratiti u državni sistem Republike Srbije. Koštunica je onomad nudio Albancima sve što su tada već imali, samo da pristanu da na granicama postave tablu sa natpisom Republika Srbija. Albanci su to glatko odbili. Prezident nudi model dvaju nekadašnjih nemačkih država, ali zaboravlja da su sa obe strane granice živeli Nemci. Osim toga, kosovski problem je mnogo stariji od podele Nemačke, a naši vrli istoričari nerado govore o periodu posle Balkanskih ratova. Nekako se uvrežilo mišljenje da se Kosovo obrelo među nama tek u SFRJotu i da su tek tada Albanci, siti i pijani, krenuli putem secesije.

Neće biti, dame i gospodo. Albanci se nijednog jedinog momenta nisu integrisali ni u jednu od mnoštva Jugoslavija. Bar ne iskreno i bar ne u većini. S druge strane, nijedna se od tih Jugoslavija nije potrudila da stvori uslove za integraciju Albanaca. Sve su se te skomračne Jugoslavije, zaključno sa Miloševićevom, uzdale u pendrek i bajonet. A znate kako je rekao onaj francuski đeneral: „Sa bajonetom se mnogo toga može postići, ali se na njega nikada ne može sesti.“

Ima ovde mnogo đuvegija raspoloženih da sednu – naravno tuđom guzicom – i na bajonet, ali tu se javlja nepremostiv problem: na Kosovu više nema srpskih bajoneta, što ne znači da ih uopšte nema. To je k znanju primio i povremeno ratoborni policajni popečitelj Dačić.

I šta sad? Sad bi bio red da gospoda političari, i levi i desni, kako oni na vlasti, tako i oni u opoziciji, izađu pred narod i lepo kažu šta nameravaju da čine. Ja im savetujem da ne čine ništa. Mnoge stvari se brže reše same od sebe nego kada ih rešavaju šeprtlje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari