Jedva da je prošlo dve nedelje od tragedije u kojoj su zbog auto-moto raspojasanosti ugašena tri mlada života, a jedan – vozačev – upropašćen, ponovo se dogodila teška saobraćajna nesreća i ponovo su poginula tri mladića. Dan-dva pre toga NN siledžija je pokosio mladu ženu usred Novog Sada. Rečenog vikenda samo u Beogradu je safatano 190 auto-moto bekrija, a ja vam tvrd stojim da je to samo deseti deo pobesnelih noćnih Maksova. Policija jednostavno tehnički nije u stanju da pohvata sve alkoholisane vozače i samouverene hadžije koji jurcaju bez vozačke dozvole, a verovatno i bez obuke.

Naša država je – je li – preduzela stroge mere, od kojih su neke, koje (izgleda) nisu prošle – poput trajnog oduzimanja vozila – nedvosmisleno idiotske. No, dobro, to su ostaci konfiskacionog mentaliteta. Donet je, nadalje – ili treba da bude donesen – zakon o zabrani vožnje između 11 pm i 6 am za vozače mlađe od dvadeset i jedne godine. Ima tu još strogih „mera“. Najbolje mi se dopala ona koja mlađanim drajverima ograničava snagu i kubikažu automobila. A zašto mi se dopala? Zbog naivnosti! Danas praktično ne postoji auto – ma kako spolja slabašno izgledao – koji nije u stanju da juri 150 km/h. Brzina ubija, ne marka automobila.

E sad, kako to već ide u Srbiji, zakoni su doneti (ili će brzo biti doneseni) i sada naša država očekuje da zakoni – valjda isijavajući zakonitost – zavedu red na ovdašnjim džadama. A ja vama kažem da će ti zakoni sačuvati živote učesnika u saobraćaju isto onoliko koliko je Preambula sačuvala Kosovo. Pa, ljudi moji, nije ni dosadašnji Zakon o saobraćaju bio nešto naročito blag, pa vidite li šta se događa. U društvu u kome niko – uključujući i zakonodavce – za zakonitost ne haje, zakoni su – ma kako bili strogi – mrtva slova na papiru. Mi smo, čestnejši đuturumi, zemlja u kojoj je prekršiti zakon – pogotovo u saobraćaju – pitanje časti, a u kojoj se prolazak kroz crveno svetlo smatra izrazom slobodarskih tradicija. Četvrt veka života u ambijentu svudaprisutnog haosa, nasilja i bahatosti nije moglo a da ne ostavi posledice i na ponašanje „učesnika u saobraćaju“. Sledstveno, policija će svake večeri safatavati dve stotinak auto-moto bekrija „po novom zakonu“, a njih dve hiljade ili više će se „provlačiti“, i praviti pičvajze, sve dok jednoga dana, u dalekoj budućnosti, onima koji se „provlače“ ne dođe iz dupeta u glavu da je i za njih i za sve druge najbolje da ponekad pozovu taksi.

Vidim, takođe, da su se naša država i državina policija fokusirali isključivo na noćnu vožnju, a da su dane prepustili slučaju ili – u najboljem slučaju – vrlo unosnom kažnjavanju prekoračenja brzine. A znate kako se kaže – ne zna dan šta nosi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari