Lepo kaže narodna poslovica: ko ne da na mostu, daće u Ćupriji. Budući da naš džumhurbaškan, Nikolić, puno drži do narodnih mudrosti, obrevši se nekim poslom u Ćupriju, blagoizvoleo je – po sili poslovice – dati intervju tamošnjoj televiziji. A ja ga, naivčina koliko juče, pohvalio da se odao tihovanju i kontemplaciji. No, dobro! O čemu je džumhurbaškan govorio, kakvih se tema doticao, to je, čestnejši čteci, tema naše današnje kolumne.

 Uprkos prividnoj banalnosti i dnevnopolitičnosti, džumhurbaškanova TV govorancija beše bremenita metafizikom, a znamo da gde god ima metafizike, tu bude i Šešelja. Sledstveno, beše ga i u ćuprijskom studiju. I to en gros! Zahtev Haškog tribunala da se vojvoda rezatvorizuje džumhurbaškan je blagoocenio kao „pritisak na celu Srbiju“, što je, po meni, malo preterano. Tribunal Šešelja ne potražuje od Srbije, nego od njene vlade. Kojoj će, viđi vraga, ako do apšenja dođe, Nikolić ipak dati podršku, mada – teška srca. Obratite sada pažnju na biser srpske seoske metafizike: „Srbija ima zakone koje mora da poštuje i po njima je saradnja sa Hagom obavezujuća. I uvek imate težak osećaj kad morate da sarađujete zato što je to isključivo po zakonu, a ne po pravdi, ni po Bogu, ni po istini.“ Ova rečenica zaslužuje podrobniju analizu. Iz navedenog lamenta jasno i glasno proizilazi da Srbija – saglasno džumhurbaškanu – ima peh da ima zakone, pa zbog toga, mada nevoljno,  umesto „po pravdi, Bogu i istini“, Vlada Srbije mora da postupa po njima.

  Nije to bio kraj Nikolićevog lamenta nad tegobama zakonitosti. Osim muke sa zakonima, Vlada Srbije – a naročito njen džumhurbaškan – imaju problema i sa delom štampe koja još nije stavljena pod kontrolu, pa tom delu štampe Nikolić poručuje da se „ne petlja“ u Šešeljev slučaj, jer će „pokvariti stvar“. Nikolić ne bi bio Nikolić, Božiji čovek, kada ne bi malčice i pripretio. Zna on, kaže, koja je novina na čijoj strani. Takođe zna, glagolji Nikolić, da, nazovimo je, nekontrolisana štampa ne haje za Šešeljevu sudbinu, ali ne propušta nijednu priliku da „sruši vladu“.

  E sad, koliko li su zakoni mrski lopužama, muljatorima i prevarantima u jednoj državi čijem su predsedniku zakoni jedva podnošljiv teret, o tome bi se danima moglo raspravljati. I nije tu džumhurbaškan izuzetak. Nema srpskog državnika koji drži do sebe (i do vlasti) koji se neće uvući u dupe razularenom glasačkom telu tvrdnjom (zakletvom?) da svaki (inače redak) pametan potez koji povuče, povlači isključivo zato što je priteran uza zid i što se drugačije ne može. Idemo dalje! Osim što je ispevao odu nezakonitosti, Nikolić je u iskrenoj sklonosti nezakonitosti bio lično neiskren. Čisto sumnjam, đuturumi, da u zemlji Srbiji postoji čovek koji će se (iz razloga poznatog redakciji) iskrenije od Nikolića obradovati kada Šešelju vidi leđa. Eto, to je ukratko „naš identitet“ bez koga – saglasno bivšem džumhurbaškanu – nećemo u EU.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari